Posljednji tjedan Sulky i ja smo započeli naše putovanje na cesti između Wurzburga i Beča. Finale nakon 220 odvoženih kilometara bio je srednjovjekovni grad presladak da bi bio istinit – Regensburg. Tamo sam se smjestio kod prijatelja Matthiasa koji živi u nekoj vrsti spomenika pa sam se cijelo vrijeme osjećao kao vitez u uskim hlačama, spreman da štiti grad.
Tri dana sam proveo s Mathiasom i njegovom simpatičnom djevojkom Evi. Fino smo jeli, pili Bavarsko pivo, slušali Bob Marleya i uživali u lokalnoj kulturi. Zajedno s Evi sam istražio stari grad Regensburg te smo napravili neke strašno dobre fotke sa Sulkyjem. Posjetili smo i nekoliko klubova te nakon partyja umjesto na kebab kako je običaj u Nizozemskoj, išli smo na afterparty s podijem za plesanje. Super!
Sljedeći dobar grad na Dunavu je Passau. Tamo sam bio kod Andreasa koji me je s radošću upoznao sa svojom kolekcijom ploča. Nisam htio nepripremljen preći u Austriju pa sam odlučio posjetiti katedralu u Passau. Ipak kršćanstvo je izgubilo još jednog potencijalnog člana jer mi je svećenik nakon što sam ušao pomoliti se rekao da skinem šešir.
Odlučio sam ipak što prije preći u Austriju u lov na kamere koje prate brzinu. Također sam primijetio da u Austriji ima puno drveća, za razliku od Njemačke. Da li u Njemačkoj uopće ima drveća?
Moram reći da sam ponosan na Sulkyja jer se bez problema popeo na uzbrdicu od 15% na ulazu u Mathausen – bivši koncentracijski logor iz Drugog svjetskog rata. Atmosfera u logoru je bila hladna te je više bilo zaposlenika nego posjetitelja. Mislim da su bili sretni što sam ja ostao sve do zatvaranja. Najbolji dio mog iskustava u Mathausenu je prekrasni zalazak sunca pa sam nakon toga požurio do tople dobrodošlice kod Ulricke i Johannesa u Amstetten.
Ipak, nakon velikog uspona u logor moj dragi Sulky se ponovo razišao s kočnicama. Zaključio sam da Sulky, baš kao i njegov vlasnik, ne želi više imati ograničenja. Ipak nakon dvije noći odlučio sam da bi ipak bilo OK popraviti kočnice.
Produžio sam do Beča gdje sam uživao u srpskim narodnim jelima pripremajući se za avanturu na Balkanu. Sulky i ja ćemo se ponovo javiti iako u ovoj našoj avanturi ne postoji točno vrijeme i mjesto. Čovjek se ne bi trebao ograničavati, vidimo se kad se vidimo!
Tri dana sam proveo s Mathiasom i njegovom simpatičnom djevojkom Evi. Fino smo jeli, pili Bavarsko pivo, slušali Bob Marleya i uživali u lokalnoj kulturi. Zajedno s Evi sam istražio stari grad Regensburg te smo napravili neke strašno dobre fotke sa Sulkyjem. Posjetili smo i nekoliko klubova te nakon partyja umjesto na kebab kako je običaj u Nizozemskoj, išli smo na afterparty s podijem za plesanje. Super!
Sljedeći dobar grad na Dunavu je Passau. Tamo sam bio kod Andreasa koji me je s radošću upoznao sa svojom kolekcijom ploča. Nisam htio nepripremljen preći u Austriju pa sam odlučio posjetiti katedralu u Passau. Ipak kršćanstvo je izgubilo još jednog potencijalnog člana jer mi je svećenik nakon što sam ušao pomoliti se rekao da skinem šešir.
Odlučio sam ipak što prije preći u Austriju u lov na kamere koje prate brzinu. Također sam primijetio da u Austriji ima puno drveća, za razliku od Njemačke. Da li u Njemačkoj uopće ima drveća?
Moram reći da sam ponosan na Sulkyja jer se bez problema popeo na uzbrdicu od 15% na ulazu u Mathausen – bivši koncentracijski logor iz Drugog svjetskog rata. Atmosfera u logoru je bila hladna te je više bilo zaposlenika nego posjetitelja. Mislim da su bili sretni što sam ja ostao sve do zatvaranja. Najbolji dio mog iskustava u Mathausenu je prekrasni zalazak sunca pa sam nakon toga požurio do tople dobrodošlice kod Ulricke i Johannesa u Amstetten.
Ipak, nakon velikog uspona u logor moj dragi Sulky se ponovo razišao s kočnicama. Zaključio sam da Sulky, baš kao i njegov vlasnik, ne želi više imati ograničenja. Ipak nakon dvije noći odlučio sam da bi ipak bilo OK popraviti kočnice.
Produžio sam do Beča gdje sam uživao u srpskim narodnim jelima pripremajući se za avanturu na Balkanu. Sulky i ja ćemo se ponovo javiti iako u ovoj našoj avanturi ne postoji točno vrijeme i mjesto. Čovjek se ne bi trebao ograničavati, vidimo se kad se vidimo!
You must be logged in to post a comment Login