Iako u zemlji tulipana nije stala na pobjedničko postolje, ''ubravši'' četvrto mjesto, drvena medalja nije ju rastužila. "Rezultat je takav kakav jest, no biti četvrti na regati Svjetskog kupa jako je dobro", govori Tina.
Nakon našeg razgovora Tina je već u Estoniji na Europskom prvenstvu obranila titulu prvakinje, što joj je i najljepša uspomena u dosadašnjoj karijeri. Jedriti je počela s devet godina, kad je s bratom Danijelom, također jedriličarom, dolazila u klub i – ostala. Od tog trenutka više ništa nije isto. Upravo brata Tina opisuje kao najvažniju osobu u životu.Svaki trenutak u danu isplaniran je, a sve s ciljem ostvarivanja što boljeg rezultata na natjecanjima. "Uvjeti za trening u Hrvatskoj većim su dijelom godine dobri, jedino je malo upitno preko zime, ali s obzirom na rezultate koje postižu hrvatski jedriličari, očito je da nemamo nekih problema s tim. Treniram u Splitu ispred Labuda s ostalim jedriličarima iz kluba i sve je super", zadovoljna je Mihelić.
Možda i zbog toga što je jedina ''labudica'' od svih Labudaša u klubu. S njom splitsku ekipu čine momci Milan Vujasinović, Aron Lolić i Luka Radelić.
Ova 22-godišnja Kostrenka, uz svakodnevne treninge i nema baš puno vremena za druge aktivnosti, no ipak uspješno ''jedri'' hodnicima i predavaonicama riječkog Pomorskog fakulteta. Na regatnom polju disciplina u kojoj se natječe je Laser Radial.
"Posebnosti moje klase su to da je to ženska olimpijska disciplina, da su brodovi i oprema identična za sve jedriličarke i po mom mišljenju u toj klasi je među curama zasigurno najveća konkurencija u olimpijskom jedrenju", ističe.
Tako će vjerojatno biti i u Londonu za dvije godine. Za taj se veliki olimpijski skup već priprema i Tina, a sigurno je da će hrvatska jedra na engleskom olimpijskom polju imati što poručiti.