Iako se neka neurološka stanja očituju u djetinjstvu, poput ADHD-a ili tjeskobe, druga se sve češće dijagnosticiraju među odraslima. Jedno od tih stanja je poremećaj autističnog spektra.
“Ljudi se rađaju s autizmom, ali autistične osobine možda neće postati vidljive ili prepoznatljive sve do odrasle dobi. Osobito je uobičajeno da autistične djevojke, žene ili nebinarne osobe ostanu nedijagnosticirane ili pogrešno dijagnosticirane sve do kasnije odrasle dobi”, kaže za Parade psihoterapeutkinja Sharon Kaye-O’Connor, kojoj je autizam dijagnosticiran u odrasloj dobi kako piše Index.hr.
Znakovi autizma ponekad nisu jasni do punoljetnosti. Prema psihologinji Allison Lobel, uzrok tomu je što dijete može pokazivati neke probleme, a učitelji i skrbnici će mu zbog toga izaći u susret, što može prirodno ublažiti temeljne razvojne probleme.
“Autizam je drugačiji način opažanja, obrade i interakcije s našim okruženjem. Neka računala rade na Windowsima dok druga rade na operativnim sustavima Mac. Niti jedan operativni sustav nije pogrešan – oni samo rade drugačije. Autizam se promatra kao drugačiji neurotip. Jednostavno smo drugačije ustrojeni“, pojasnila je Kaye-O’Connor.
Odrasli mogu doživjeti blaže simptome od djece
Manifestacija autizma može uvelike varirati među pojedincima. “Može utjecati na komunikaciju, ponašanje, društvene interakcije i emocionalnu regulaciju”, dodaje dr. Lobel.
Autisti mogu biti osjetljiviji na probleme mentalnog zdravlja kao što su depresija i tjeskoba zbog svijesti da se osjećaju drugačije od vršnjaka i da se ne uklapaju u društvena očekivanja. Odrasli pak mogu doživjeti blaže simptome od djece jer, kako pojašnjava dr. Lobel, “odrasli mogu biti bolji u prikrivanju nekih znakova autizma ako su godinama živjeli sa simptomima bez dijagnoze ili podrške”.
“Smatra se da je autizam u velikoj mjeri genetski uvjetovan. Autistični roditelji često imaju autističnu djecu“, nastavlja Kaye-O’Connor.
Glavni znakovi autizma kod odraslih
Neki autistični ljudi s godinama nauče kamuflirati svoje autistične osobine. Prema stručnjakinjama, autistične osobine s vremenom se mogu mijenjati, ali uglavnom uključuju:
- poteškoće u uspostavljanju i održavanju društvenih odnosa
- poteškoće u prepoznavanju i tumačenju neverbalnih znakova kod drugih, kao što su izrazi lica i govor tijela
- poteškoće u održavanju recipročnog razgovora, za razliku od jednostrane komunikacije usmjerene na osobu
- poteškoće u razumijevanju onoga što drugi misle i osjećaju
- poteškoće u održavanju kontakta očima
- nefleksibilni ili kruti obrasci mišljenja
- ponavljajuća ponašanja
- visoko fokusirani interesi
- senzorna osjetljivost, osobito tijekom stresa ili preopterećenosti
- oponašanje manira i govornih obrazaca drugih, nesvjesno ili namjerno kao način maskiranja
Ako sumnjate na autizam, ključno je pronaći psihologa ili neuropsihologa koji će napraviti procjenu i eventualno dijagnosticirati to stanje.
