Jeste li dobra osoba? Zvuči kao test u Cosmu koji bih definitno polagala. Jer kada djeca počnu pomalo razumijevati svijet oko sebe, čovjek se zapita kakav odraz ostavlja. U nastojanju da ih što bolje odgojimo, prvo treba početi od sebe samog.
Pročitala sam negdje da odgoj traje do 12. godine života tj. ono što uspijemo usaditi u novu generaciju do tada ostaje, a nakon toga sve su prazne priče i pokušaji. A davno je to bilo…
Nakon egzistencijalnih kriza i traženja sebe, obično se ulovimo, još kao samci, u "rad na sebi" i tako još, dok imamo vremena za introspekciju i rewind svakog nam koraka, nastojimo briljirati.
Jednom kada zasnujemo obitelj i ulovimo se s životom u koštac, daleko od samačke kukuljice, otkrivamo i drugu stranu nas samih. Idila kojoj težimo ponekad je samo nedosanjani san, a užurbana svakodnevnica postaje pravi test osobnosti. Nekada odgovorni samo sebi, danas ulovljeni u mrežu međuljudskih odnosa, težeći i dalje izvrsnosti, nastojimo uravnotežiti šefa, djecu, muža, roditelje, svojtu, dok vlastito unapređivanje ustupimo u korist potomaka.
A upravo radi njih i pristupamo ispitu. Uzdamo da naše pogreške neće biti njihova zrcalna stvarnost kako reflektiramo svoju osobnost i postupke, budući da odgovor na inicijalno pitanje itekako treba tražiti upravo u odnosu na druge – osobe, okoliš, životinje…
Iskreno, ne znam parametre za određivanje dobrote nekog čovjeka, niti si uzimam to pravo, no zamišljam da su pitanja na tragu "Reciklirate li?", "Pomažete li manje sretnima?", "Plačete li na tužne filmove?", "Radujete li se iskreno tuđoj sreći?" i sl.
Na skali roditeljstva, nadam se da je i rezultat potvrdan koliko su i moji odgovori na postavljena, ogledna, pitanja.
Pročitala sam negdje da odgoj traje do 12. godine života tj. ono što uspijemo usaditi u novu generaciju do tada ostaje, a nakon toga sve su prazne priče i pokušaji. A davno je to bilo…
Nakon egzistencijalnih kriza i traženja sebe, obično se ulovimo, još kao samci, u "rad na sebi" i tako još, dok imamo vremena za introspekciju i rewind svakog nam koraka, nastojimo briljirati.
Jednom kada zasnujemo obitelj i ulovimo se s životom u koštac, daleko od samačke kukuljice, otkrivamo i drugu stranu nas samih. Idila kojoj težimo ponekad je samo nedosanjani san, a užurbana svakodnevnica postaje pravi test osobnosti. Nekada odgovorni samo sebi, danas ulovljeni u mrežu međuljudskih odnosa, težeći i dalje izvrsnosti, nastojimo uravnotežiti šefa, djecu, muža, roditelje, svojtu, dok vlastito unapređivanje ustupimo u korist potomaka.
A upravo radi njih i pristupamo ispitu. Uzdamo da naše pogreške neće biti njihova zrcalna stvarnost kako reflektiramo svoju osobnost i postupke, budući da odgovor na inicijalno pitanje itekako treba tražiti upravo u odnosu na druge – osobe, okoliš, životinje…
Iskreno, ne znam parametre za određivanje dobrote nekog čovjeka, niti si uzimam to pravo, no zamišljam da su pitanja na tragu "Reciklirate li?", "Pomažete li manje sretnima?", "Plačete li na tužne filmove?", "Radujete li se iskreno tuđoj sreći?" i sl.
Na skali roditeljstva, nadam se da je i rezultat potvrdan koliko su i moji odgovori na postavljena, ogledna, pitanja.
You must be logged in to post a comment Login