Unatoč brojnim savjetima i uputama koji nam se podastiru u medijima, tabloidima, stručnoj ili self-help literaturi partnera u većini biramo isključivo vođeni našim podsvjesnim mehanizmima. Kao takvo partnerstvo na površinu izvlači naše temeljne obrasce, duboke emocije i reakcije, a s druge strane nosi ogroman potencijal izazivanja promjena najdubljih dijelova naše osobnosti.
Naše nesvjesno funkcionira po principu simbola i asocijacija te traži okolnosti i osobine partnera koje će ga podsjetiti na ono što je naučio percipirati kao ljubav. Ako smo odrastali u atmosferi zrelih i pozitivnih odnosa s puno ljubavi i poštovanja vrlo vjerojatno nas neće privući osobe nezrelog ponašanja, no ako smo konstantno bili izloženi manipulativnim, nezrelim i nesigurnim osobama (roditeljima) koje su nam nametale osjećaj krivnje i dužnosti za njihove osjećaje vrlo vrjerojatno ćemo kao posljedicu privući ljude koji su sličnim okolnostima reflektiraju takvo ponašanje.
Ustrajnošću u rješavanju nefunkcionalnih unutrašnjih (podsvjesnih) obrazaca i radom na sebi moguće je prepoznati i otkloniti prepreke u svom ljubavnom životu, ali i životu općenito. No, to najčešće nije uvijek jednostavno i traži angažman i vrijeme.
Kada smo zaljubljeni vežemo se za partnera onim intenzitetom kako smo se vezali za roditelje. U situacijama kad dođe do problema (što bi potencijalno moglo ugroziti naš odnos ili dovesti do prekida) tražimo opravdanje i izlike za naše ili partnerovo ponašanje jer je naša (dječja) vezanost za partnera jača od stvarnih argumenata. Idealističko poimanje ljubavi tada nam je neporeciv argument jer kaže "i u dobru i u zlu", "ljubav je bezuvjetna", treba samo davati bez obzira na zadovoljenje vlastitih potreba….
Partnerstvo nije dobrotvorna ustanova
Od sebe očekujemo da bi zaneseni ovakvom altruističkom idejom trebali preko noći postati Majka Tereza i ostati u jednosmjernom, neravnopravnom odnosu gdje se ne osjećate baš najbolje. Takvi odnosi dugoročno su iscrpljujući, ruše nam vlastito samopoštovanje i na vrlo grub način nas uče da je za zdravo partnerstvo potrebno dvoje i da bi na isti način na koji uvažavamo potrebe i osjećaje drugih ljudi trebali se znati zauzeti i respektirati i svoje osjećaje i potrebe i naći ravnotežu s partnerom. Pokušaji mijenjanja druge osobe i nadanja u bolje sutra "jer vidimo prekrasan potencijal u drugome" često ostaje na pokušaju. Promjena izazvana samo primjedbom ili nagodbom s partnerom bez njegove snažne unutarnje motivacije je vrlo kratkog daha. Kad kriza prođe i emotivni tonus popusti stvari i ponašanje se vrlo brzo vraćaju u (ne)normalu. ("Tri dana nam je OK, a četvrtog već kreće stara priča…")
Ostati ili odustati
Iz svega toga logično je razabrati da bi svako pametan izvadio kovčege i počeo pripremati – plan bijega. Iskustva pokazuju da će nas u pravilu isti neriješeni obrasci ponašanja i problem dočekati i u bilo kojem drugom odnosu. Kad naučite veslati, moći ćete upravljati bilo kojim čamcem, no da ne bi sve bilo tako jednostavno i svejedno koji ćete čamac izabrati, neki čamci stvarno imaju "rupu" pa tonete bez obzira na vaše vrhunsko veslačko umijeće…
No prije nego što potpuno potonete i odlučite razvrgnuti vezu, osluhnite što vas to najviše u toj vezi intrigira, muči, ljuti, što vam izaziva negativne emocije, koje misli vam dolaze, kako su tjelesne reakcije? Proučavajte sami sebe. Bez obzira na sam nefunkcionalni odnos, činjenica je da nam takve situacije, ako smo ih naravno svjesni i imamo pregled nad njima, mogu pomoći u introspekciji i sagledavanju vlastitih obrazaca i ograničenja. Kao rezultat toga obično dolazimo do konkretnih situacija i trezvenog sagledavanja istih. Primjedbe poput "uvijek", "nikad", "ponekad", "često", "rijetko", "svi", "drugi" zamjenjujemo stvarnim činjenicama i maksimalno svjesno pristupamo problemskoj situaciji. Tu možemo najviše učiti o sebi.
Temelj muško-ženskih sukoba
Najčešći sukobi u muško-ženskom odnosu (grubo rečeno) nastaju zbog toga što žene žele emocionalnu pažnju, potvrdu da su voljene, prihvaćene, da im se posvećuje vrijeme i daje emocionalna podrška, a muškarci najčešće ne znaju kako to pokazati. Kad toga nema žena se osjeća odbačeno, usamljeno i neželjeno. Ženi treba posvetiti pažnju, utješiti je i razumjeti.
Žene čeznu za intimom, romantikom. Svoditi komunikaciju sa ženom na priču o svakodnevnim stvarima na poslu, prijateljima, lijepom vremenu, bez da se pozabavi ženinim osjećajima, ona to doživljava kao nepravdu i u njoj se javlja osjećaj usamljenosti i praznine. Ono što je ženama jako važno je taj osjećaj romantike, tj. osjećaj odmaka od stvarnosti (bez obzira o kakvom se tipu osobe radi i što smatrala romantičnim – čak i ako kaže da nije romantična). Osjećaj izdvojenosti od rutine, osjećaj da ste na nekom emocionalno sigurnom mjestu. Ispunjenost, sitni znakovi pažnje, dodir, nježnost, pažnja – esencijalni su za svaku ženu. To je njena baza iz koje ona crpi snagu i može u odnosu dati najviše.
Muškarci zbog utjecaja odgoja, spolnih stereotipa i društvenih uvjetovanja nisu toliko usmjereni za emocije i izražavanje. Ono što je njima esencijalno je način na koji ih žena doživljava. Za muškarce je bitna ta slika koju imaju o sebi, način na koji se prezentiraju, za što se predstavljaju, ono što su postigli i stekli, njihov status, posao, stav, talent.
Kritika (voljene) žene za muškarcu je to osjećaj kao da mu potkopavate tlo pod nogama. On to jaaako teško prima. Lakše će primiti kritiku od kolega, partnera, prijatelja, ali kad ga vlastita žena ne cijeni prerezan je u korjenu i to doživljava kardinalno. Istovremeno, dok mu svi govore da ne valja, ako žena iskreno vjeruje u svog muškarca on će ostati nesalomljiv. Možda je sad jasnija ona poznata uzrečica da se… Iza svakog uspješnog muškarca krije žena.
Hvalite svog muškarca i njegujte svoju ženu u sebi i oko sebe i gledajte što će se onda dogoditi… i javite mi! 🙂
Centar Konstruktivni život
SANJA ODGOVARA NA VAŠA PITANJA
Sanja Tatalović Matovina, kolumnistica portala She.hr te osnivačica i voditeljica Centra Konstruktivni život, certificirani je Theta Healing terapeut i instruktorica antistresnih programa i tehnika disanja, koja u svojim terapijama primjenjuje holistički i integralni pristup.
Osim što nas svojim kolumnama približava nama samima pišući o temama koje sve od reda imaju zajednički nazivnik – naš unutarnji mir, Sanja je zaželjela pokrenuti komunikaciju i sa svojim čitateljima na našem portalu, te vas stoga pozivamo da nam na naš mail – [email protected] šaljete pitanja za Sanju (u naslov maila upišite ZA SANJU).
Pitanje neka bude vezano uz tematiku ovotjedne kolumne, a Sanja će svaki tjedan odabrati jedno od pristiglih pitanja (koja su anonimna) i odgovoriti na njega.
Sigurni smo da će vam Sanjin nevjerojatni senzibilitet pomoći u situacijama u kojima vam se čini kao da nema izgleda, zato – pišite nam!
Vaš She.hr
Naše nesvjesno funkcionira po principu simbola i asocijacija te traži okolnosti i osobine partnera koje će ga podsjetiti na ono što je naučio percipirati kao ljubav. Ako smo odrastali u atmosferi zrelih i pozitivnih odnosa s puno ljubavi i poštovanja vrlo vjerojatno nas neće privući osobe nezrelog ponašanja, no ako smo konstantno bili izloženi manipulativnim, nezrelim i nesigurnim osobama (roditeljima) koje su nam nametale osjećaj krivnje i dužnosti za njihove osjećaje vrlo vrjerojatno ćemo kao posljedicu privući ljude koji su sličnim okolnostima reflektiraju takvo ponašanje.
Ustrajnošću u rješavanju nefunkcionalnih unutrašnjih (podsvjesnih) obrazaca i radom na sebi moguće je prepoznati i otkloniti prepreke u svom ljubavnom životu, ali i životu općenito. No, to najčešće nije uvijek jednostavno i traži angažman i vrijeme.
Kada smo zaljubljeni vežemo se za partnera onim intenzitetom kako smo se vezali za roditelje. U situacijama kad dođe do problema (što bi potencijalno moglo ugroziti naš odnos ili dovesti do prekida) tražimo opravdanje i izlike za naše ili partnerovo ponašanje jer je naša (dječja) vezanost za partnera jača od stvarnih argumenata. Idealističko poimanje ljubavi tada nam je neporeciv argument jer kaže "i u dobru i u zlu", "ljubav je bezuvjetna", treba samo davati bez obzira na zadovoljenje vlastitih potreba….
Partnerstvo nije dobrotvorna ustanova
Od sebe očekujemo da bi zaneseni ovakvom altruističkom idejom trebali preko noći postati Majka Tereza i ostati u jednosmjernom, neravnopravnom odnosu gdje se ne osjećate baš najbolje. Takvi odnosi dugoročno su iscrpljujući, ruše nam vlastito samopoštovanje i na vrlo grub način nas uče da je za zdravo partnerstvo potrebno dvoje i da bi na isti način na koji uvažavamo potrebe i osjećaje drugih ljudi trebali se znati zauzeti i respektirati i svoje osjećaje i potrebe i naći ravnotežu s partnerom. Pokušaji mijenjanja druge osobe i nadanja u bolje sutra "jer vidimo prekrasan potencijal u drugome" često ostaje na pokušaju. Promjena izazvana samo primjedbom ili nagodbom s partnerom bez njegove snažne unutarnje motivacije je vrlo kratkog daha. Kad kriza prođe i emotivni tonus popusti stvari i ponašanje se vrlo brzo vraćaju u (ne)normalu. ("Tri dana nam je OK, a četvrtog već kreće stara priča…")
Ostati ili odustati
Iz svega toga logično je razabrati da bi svako pametan izvadio kovčege i počeo pripremati – plan bijega. Iskustva pokazuju da će nas u pravilu isti neriješeni obrasci ponašanja i problem dočekati i u bilo kojem drugom odnosu. Kad naučite veslati, moći ćete upravljati bilo kojim čamcem, no da ne bi sve bilo tako jednostavno i svejedno koji ćete čamac izabrati, neki čamci stvarno imaju "rupu" pa tonete bez obzira na vaše vrhunsko veslačko umijeće…
No prije nego što potpuno potonete i odlučite razvrgnuti vezu, osluhnite što vas to najviše u toj vezi intrigira, muči, ljuti, što vam izaziva negativne emocije, koje misli vam dolaze, kako su tjelesne reakcije? Proučavajte sami sebe. Bez obzira na sam nefunkcionalni odnos, činjenica je da nam takve situacije, ako smo ih naravno svjesni i imamo pregled nad njima, mogu pomoći u introspekciji i sagledavanju vlastitih obrazaca i ograničenja. Kao rezultat toga obično dolazimo do konkretnih situacija i trezvenog sagledavanja istih. Primjedbe poput "uvijek", "nikad", "ponekad", "često", "rijetko", "svi", "drugi" zamjenjujemo stvarnim činjenicama i maksimalno svjesno pristupamo problemskoj situaciji. Tu možemo najviše učiti o sebi.
Temelj muško-ženskih sukoba
Najčešći sukobi u muško-ženskom odnosu (grubo rečeno) nastaju zbog toga što žene žele emocionalnu pažnju, potvrdu da su voljene, prihvaćene, da im se posvećuje vrijeme i daje emocionalna podrška, a muškarci najčešće ne znaju kako to pokazati. Kad toga nema žena se osjeća odbačeno, usamljeno i neželjeno. Ženi treba posvetiti pažnju, utješiti je i razumjeti.
Žene čeznu za intimom, romantikom. Svoditi komunikaciju sa ženom na priču o svakodnevnim stvarima na poslu, prijateljima, lijepom vremenu, bez da se pozabavi ženinim osjećajima, ona to doživljava kao nepravdu i u njoj se javlja osjećaj usamljenosti i praznine. Ono što je ženama jako važno je taj osjećaj romantike, tj. osjećaj odmaka od stvarnosti (bez obzira o kakvom se tipu osobe radi i što smatrala romantičnim – čak i ako kaže da nije romantična). Osjećaj izdvojenosti od rutine, osjećaj da ste na nekom emocionalno sigurnom mjestu. Ispunjenost, sitni znakovi pažnje, dodir, nježnost, pažnja – esencijalni su za svaku ženu. To je njena baza iz koje ona crpi snagu i može u odnosu dati najviše.
Muškarci zbog utjecaja odgoja, spolnih stereotipa i društvenih uvjetovanja nisu toliko usmjereni za emocije i izražavanje. Ono što je njima esencijalno je način na koji ih žena doživljava. Za muškarce je bitna ta slika koju imaju o sebi, način na koji se prezentiraju, za što se predstavljaju, ono što su postigli i stekli, njihov status, posao, stav, talent.
Kritika (voljene) žene za muškarcu je to osjećaj kao da mu potkopavate tlo pod nogama. On to jaaako teško prima. Lakše će primiti kritiku od kolega, partnera, prijatelja, ali kad ga vlastita žena ne cijeni prerezan je u korjenu i to doživljava kardinalno. Istovremeno, dok mu svi govore da ne valja, ako žena iskreno vjeruje u svog muškarca on će ostati nesalomljiv. Možda je sad jasnija ona poznata uzrečica da se… Iza svakog uspješnog muškarca krije žena.
Hvalite svog muškarca i njegujte svoju ženu u sebi i oko sebe i gledajte što će se onda dogoditi… i javite mi! 🙂
Centar Konstruktivni život
SANJA ODGOVARA NA VAŠA PITANJA
Sanja Tatalović Matovina, kolumnistica portala She.hr te osnivačica i voditeljica Centra Konstruktivni život, certificirani je Theta Healing terapeut i instruktorica antistresnih programa i tehnika disanja, koja u svojim terapijama primjenjuje holistički i integralni pristup. Osim što nas svojim kolumnama približava nama samima pišući o temama koje sve od reda imaju zajednički nazivnik – naš unutarnji mir, Sanja je zaželjela pokrenuti komunikaciju i sa svojim čitateljima na našem portalu, te vas stoga pozivamo da nam na naš mail – [email protected] šaljete pitanja za Sanju (u naslov maila upišite ZA SANJU).
Pitanje neka bude vezano uz tematiku ovotjedne kolumne, a Sanja će svaki tjedan odabrati jedno od pristiglih pitanja (koja su anonimna) i odgovoriti na njega.
Sigurni smo da će vam Sanjin nevjerojatni senzibilitet pomoći u situacijama u kojima vam se čini kao da nema izgleda, zato – pišite nam!
Vaš She.hr
You must be logged in to post a comment Login