U jednoj lijepoj maloj zemlji živio jedan mladić. Ne toliko lijep koliko je bio zelen. Zelen da zeleniji nije mogao biti. Toliko zelen da su ga zbog tog zelenila izabrali za vijećnika. I svidjela se njemu politička pozornica, a zašto i ne bi kad tako može napraviti karijeru. Zelenu, crvenu, svejedno.
I otkrio taj mladić Facebook. Preko kojega je htio osnovati stranku. Okupiti ljude pa preko sedam gora i sedam mora ujahati u Sabor. Ispočetka mu nije išlo, urekle ga vještice koje je htio skinuti s vlasti. Prave diktatorske, fašističke vještice. Organizirao mladić prosvjed, ali tek mu dvoje došlo prvi dan. A onda se sjetio: pa djeve su problem, valja se odreći seksa. I upalilo je, pojavilo se 150 ljudi. "Ah, pa nije baš da ševim svaki dan", pomislio je. "Idem dalje, zbog revolucije može i bez masturbacije." I dođe dan treći. Komadi pate, ali petsto ljudi petsto je ljudi. Zna naš junak, trnovit je put do vrha. Doduše, udarila mu apstinencija u glavu pa je počeo bulazniti o oružanoj pobuni, o premijerskoj fotelji, o perspektivnom kapitalizmu. Gladan ljubavi, počeo je tući policajce. Srećom, odmah su ga pustili iz tamnice, što je za jednu trulu fašističku državu čudno.
Tom su se čudu čudili i drugi pa ga i na televiziju pozvaše. Iskoristio naš mladić priliku, ta nije zalud studirao komunikaciju i menadžment na skupom privatnom sveučilištu! I prosuo pred naciju brdo svojih bisera. Prozvao se vođom, poglavicom, objasnio neukom puku da je on Početak i Kraj. Samo neprijatelji naroda ne vide razliku između bisera i ovčjih brabonjaka, samo izdajnici i hadezeovci – što je isto! – mogu to nazvati samopromidžbom (na ovom mjestu i sveznajući pripovjedač ove bajke bijesno vrti glavom, gubeći uobičajeni mir), samo oni kojima nije do gladne, obespravljene mase tog mladića nazivaju budalom. Manipulatorom. I neznalicom. Samo mu sinje kukavice osporavaju pravo na prijestol.
A on je kralj jer želi biti kralj. Onda nek mu bude, povikaše lude. Boljeg ova lijepa mala zemlja ne zaslužuje. Uostalom, tko kaže da svaka bajka ima sretan završetak?
I otkrio taj mladić Facebook. Preko kojega je htio osnovati stranku. Okupiti ljude pa preko sedam gora i sedam mora ujahati u Sabor. Ispočetka mu nije išlo, urekle ga vještice koje je htio skinuti s vlasti. Prave diktatorske, fašističke vještice. Organizirao mladić prosvjed, ali tek mu dvoje došlo prvi dan. A onda se sjetio: pa djeve su problem, valja se odreći seksa. I upalilo je, pojavilo se 150 ljudi. "Ah, pa nije baš da ševim svaki dan", pomislio je. "Idem dalje, zbog revolucije može i bez masturbacije." I dođe dan treći. Komadi pate, ali petsto ljudi petsto je ljudi. Zna naš junak, trnovit je put do vrha. Doduše, udarila mu apstinencija u glavu pa je počeo bulazniti o oružanoj pobuni, o premijerskoj fotelji, o perspektivnom kapitalizmu. Gladan ljubavi, počeo je tući policajce. Srećom, odmah su ga pustili iz tamnice, što je za jednu trulu fašističku državu čudno.
Tom su se čudu čudili i drugi pa ga i na televiziju pozvaše. Iskoristio naš mladić priliku, ta nije zalud studirao komunikaciju i menadžment na skupom privatnom sveučilištu! I prosuo pred naciju brdo svojih bisera. Prozvao se vođom, poglavicom, objasnio neukom puku da je on Početak i Kraj. Samo neprijatelji naroda ne vide razliku između bisera i ovčjih brabonjaka, samo izdajnici i hadezeovci – što je isto! – mogu to nazvati samopromidžbom (na ovom mjestu i sveznajući pripovjedač ove bajke bijesno vrti glavom, gubeći uobičajeni mir), samo oni kojima nije do gladne, obespravljene mase tog mladića nazivaju budalom. Manipulatorom. I neznalicom. Samo mu sinje kukavice osporavaju pravo na prijestol.
A on je kralj jer želi biti kralj. Onda nek mu bude, povikaše lude. Boljeg ova lijepa mala zemlja ne zaslužuje. Uostalom, tko kaže da svaka bajka ima sretan završetak?
In this article:dnevnik pipanja, kolumna, pernar, pernarnija, politika, revolucija, sabor
Click to comment
You must be logged in to post a comment Login