Otvoreno reći partneru kako se zaista osjećamo ponekad je najteža stvar u vezi. Bilo da se radi o izražavanju brige, priznanju promjene osjećaja ili otkrivanju dugo čuvane istine – iskrenost može djelovati kao veliki rizik, pogotovo ako se bojimo da ćemo povrijediti voljenu osobu ili izazvati sukob.
Većina nas se barem jednom u životu poslužila „bijelom laži“ kako bi izbjegla neugodnosti. Primjerice, diplomatski odgovorila na pitanje: „Izgledam li dobro u ovoj odjeći?“ Ali što kada su ulozi veći – kada više nismo sretni u vezi ili kada skrivamo nešto ozbiljno?
Je li iskrenost uvijek najbolja politika ili postoje situacije u kojima laž zapravo može zaštititi vezu?
Što znanost kaže o iskrenosti u vezama?
Nedavno istraživanje objavljeno u časopisu Social Psychological and Personality Science sugerira da dugoročno gledano, istina, čak i kad je neugodna može, koristiti vezi.
Studija je obuhvatila više od 200 parova i analizirala ulogu iskrenosti tijekom razgovora o izazovnim temama. Sudionici su trebali razgovarati o nečemu što bi željeli da njihov partner promijeni – što je idealna podloga za nesporazume i povrijeđene osjećaje.
Zaključak? Iskrenost i u izražavanju i u percepciji povećava zadovoljstvo u vezi, osobno ispunjenje, a ponekad čak i potiče partnera na promjenu.
Važno je naglasiti da su u istraživanju sudjelovali parovi u stabilnim, zdravim odnosima, a u disfunkcionalnim vezama rezultati mogu biti drukčiji.
Zašto iskrenost nije uvijek dovoljna?
Specijalistica za odnose Fiona Lukeis naglašava kako iskrenost jest važna, ali nije dovoljna sama po sebi.
Naime, potrebna je podloga – dobra volja, međusobno povjerenje i emocionalna sigurnost. Bez toga, istina može više štetiti nego koristiti. „Iskrenost je prirodan rezultat odnosa u kojem postoji puno dobre volje,“ kaže Lukeis.
„Kada postoji dobra volja, ljudi se osjećaju sigurno, ugodno i znaju da imaju najbolje namjere jedno prema drugome. Tada komunikacija teče prirodno. No ako nema dobre volje, povjerenje je nisko, ljudi se ne slušaju i iskrenost se može doživjeti kao napad.“
Dodaje i da ponekad iskrenost može djelovati kao moraliziranje ili osuđivanje.
„Sigurno ste čuli nekoga da kaže: ‘Pa barem sam iskren!’, dok zapravo zvuči okrutno“, objašnjava.
Kada je u redu lagati u vezi?
Iako radikalna iskrenost ima svoje mjesto, postoje trenuci kad mala, dobronamjerna laž može biti korisna. Takve tzv. „prosocijalne laži“ poput pohvale jela koje nije baš uspjelo, ili utjehe zbog loše frizure mogu pomoći u očuvanju sklada i emocionalne sigurnosti. To su laži iz brige, a ne iz prijevare.
Ako namjera nije izbjegavanje odgovornosti, manipulacija ili skrivanje ozbiljnijih problema, već zaštita partnerovog dostojanstva u situacijama gdje istina ništa ne bi promijenila, istraživanja pokazuju da je ponekad takva mala laž čin ljubavi.
Ključno je pitanje: zašto lažete?
Ako je to kako biste podržali partnera, a ne sakrili vlastite propuste možda je to samo dio ljudske prirode. No, kako onda biti iskren, a da ne povrijedite drugu osobu?
Lukeis naglašava važnost načina na koji iznosimo istinu: „Iskrenost izrečena s osudom nije isto što i iskrenost izrečena iz neutralnosti.“ Istina bi trebala biti izrečena s empatijom i razumijevanjem, uz otvorenost za partnerovu perspektivu: „Moramo biti spremni slušati, jer svi mi živimo u vlastitim stvarnostima, a nijedna nije ista.“