Generacijski pripadam skupini milenijalaca. Odrasla sam, kao i moja generacija, uz kombinaciju romantičnih filmova, pornografije dostupne u dva klika i beskonačnih savjeta iz tinejdžerskih časopisa poput Teena i OK!-a o tome kako začiniti vezu i odnos.
Seks predstavljen kao predstava
Seks je, zbog dostupnosti informacija, često predstavljen kao predstava. Mora imati uvod, sadržaj, vrhunac i završnicu. I to sve mora biti u kombinaciji romantičnih filmova i ludih, vratolomnih poza u kojima žena dosegne vrhunac u tri sekunde. Baš kao u porno filmovima. Međutim, što smo stariji, to više shvaćamo da seks u stvarnom životu ne izgleda niti približno tako. U romantičnim filmovima, nas partner dočeka s laticama ruža po podu i stotinama svijeća. Uživa jesti čokoladu s nas. U filmovima za odrasle, mnoge poze su jednostavno teško izvedive, a često i nerealne.
Upravo nam s godinama seks prestaje biti “nešto savršeno kao iz filmova”, “mora ispasti dobro”, “mora trajati dovoljno”, “mora biti uzbudljivo”, “moramo doživjeti vrhunac istovremeno”… I sve slične rečenice koje su mnoge žene, od trenutka kada su postale seksualno aktivne pa kroz dvadesete godine, ponavljale.
Da, rečenica “Seks kad se ugase svjetla, ali i očekivanja” u potpunosti je istinita. I to je dio intimnosti o kojem se rijetko govori. Češće se govori o “frcanju iskri” u krevetu, ludoj strasti, uzbudljivosti i velikom libidu, a puno rjeđe o seksu koji nije projekt, nego intimnost.
Sigurnost je važnija od uzbuđenja
Psihoterapeuti koji rade s parovima, poput Esther Perel, belgijsko-američke psihoterapeutkinje i autorice poznata po reinterpretaciji moderne intimnosti i veza, često objašnjavaju da u dugim vezama postoji prirodna napetost između želje i sigurnosti. Želja je povezana s neizvjesnošću, novinom i elementom iznenađenja, dok sigurnost podrazumijeva predvidljivost, stabilnost i osjećaj zaštićenosti. U dugotrajnim odnosima ti se elementi s vremenom pomiču prema stabilnosti, pa mnogi parovi počnu osjećati pritisak da “vrate” uzbuđenje. Tada pokušavaju umjetno proizvesti strast jer vjeruju da seks mora biti intenzivan i spektakularan, kako ga mainstream kultura prikazuje, kako bi bio vrijedan.
No, istraživanja o kvaliteti seksa u dugim vezama pokazuju drukčiju sliku. Studije provedene na University of Toronto pokazuju da je emocionalna sigurnost jedan od najvažnijih faktora seksualnog zadovoljstva. Parovi koji mogu otvoreno komunicirati o svojim željama, ali i o nesigurnostima, dugoročno prijavljuju veću razinu intimnosti. Drugim riječima, osjećaj da si prihvaćen i siguran često je važniji za kvalitetan seks od same razine uzbuđenja.
Ugasiti očekivanja ne znači spustiti kriterije
Mnogi će odmah pomisliti da maknuti očekivanja znači pristati na manje. I ne, to nije točno. Treba maknuti pritisak performansa, odnosno dopustiti da seks bude nježan, ponekad kratak, ponekad bez spektakularnog vrhunca, ali i dalje povezujući. To je razina intimnosti koja povezuje partnere, a ne znači da netko mora doživjeti orgazam ili da seks mora trajati tri sata, da koristite igračke u krevetu, odjenete seksi odjeću i slično. U ovakvom činu nema pitanja: „Je li bilo dovoljno dobro?“.
S godinama postaje jasnije da seks ne mora uvijek imati scenarij. Možda je to zrelija verzija seksualnosti. Ona u kojoj se ne mjeri uspješnost čina, nego kvaliteta povezanosti. U kojoj ne pokušavamo ispuniti scenarij koji smo naučili iz filmova i medija, nego ostajemo u onome što je realno i izvedivo u odnosu između partnera.
Seks kad se ugase svjetla, ali i očekivanja, nije odustajanje od strasti. To je odustajanje od nerealnih performansi koje je nametnuto. Tek tada intimnost prestaje biti projekt, a postaje prostor u kojem se možete opustiti, bez potrebe da nešto dokazujete, partneru ili sebi.