Postoje ljudi na koje pomislimo češće nego što to izgovorimo naglas. Pojave se u nekoj maloj svakodnevnoj sceni, u nekoj uspomeni, u pjesmi, u rečenici koju bismo im možda poslali, ali onda dan ode dalje, obaveze se slože jedna preko druge i ta misao ostane negdje “usput”.
I tako često ostane.
Ovaj podsjetnik za idući tjedan govori upravo o tome: ne čekaj. Javi se.
Ne čekaj da prođe još jedan dan kad budeš imao/la više vremena. Ne čekaj da bude “bolji trenutak”, jer takvi trenuci rijetko sami dođu. Ne čekaj ni savršenu poruku. Ona ne mora biti savršena da bi bila važna.
U stvarnosti, odnosi se ne održavaju velikim gestama, nego malim, običnim javljanjima koja ne traže posebne razloge. Ponekad je dovoljno samo napisati “ej, sjetio/la sam te se” ili nazvati bez plana i bez teme. I baš u toj jednostavnosti često se dogodi najviše.
Ne možemo uvijek znati što se događa u tuđem životu iza zatvorenih vrata. Nekome baš taj tvoj kratki kontakt može prekinuti dan u kojem se osjećao/la samije nego što pokazuje. Nekome može donijeti osjećaj pripadanja. A nekome samo podsjetnik da nije zaboravljen.
I možda je to cijela poanta da ne čekamo posebne razloge da se javimo ljudima koji nam nešto znače.
Zato ovaj tjedan, ako ti netko prođe kroz misli drugi put nemoj ga samo “pustiti da prođe”. Javi se.