Neke priče imaš privilegiju pratiti praktički od samog početka. Moja, s Magdalenom Bešker, traje više od deset godina – kroz prijateljstvo, životne promjene, poslovne izazove i sve one trenutke između koji nas oblikuju kao ljude.
Sjećam se i našeg prvog intervjua, kada je, kako je to sama rekla, njezin planer bio ostvarenje jednog velikog sna. Danas, godinama kasnije, razgovaramo ponovno, ali iz jedne sasvim nove perspektive. Iza Magdalene je 15 godina poduzetničkog puta, izgradnje brenda, prilagodbi i hrabrih odluka, a ispred nje novo poglavlje – novi web, nova energija, ali i ista strast koja ju je vodila od prvog dana.
Magdalena je žena koja ne slijedi trendove, nego ih često sama postavlja. Zato je njezina priča savršen primjer za našu rubriku She RULES, jer neka pravila nisu tu da ih samo pratimo, nego da ih prekršimo i prekrojimo.
Sjećam se našeg prvog intervjua i trenutka kada si rekla da je planer bio tvoj veliki san. Danas, s odmakom, osjećaš li da si ostvarila svoje snove? I što još želiš?
Sjećam se tog intervjua kao da je bio jučer. Bio je moj prvi i uvijek ću ga pamtiti jer si upravo ti bila osoba koja mi je tada dala priliku ispričati svoju priču. Takve se stvari ne zaboravljaju.
Kada danas pročitam što sam tada govorila, nasmijem se jer vidim koliko sam bila drugačija. Planer je tada doista bio moj veliki san. Danas znam da zapravo nikada nije bila riječ samo o planerima.
Mene oduvijek pokreće stvaranje. Volim uzeti ideju koja postoji samo u mojoj glavi i pretvoriti je u nešto što će netko držati u rukama, pokloniti nekome ili sačuvati godinama. Mislim da je upravo taj osjećaj ono zbog čega još uvijek, nakon petnaest godina, s istim uzbuđenjem razmišljam o novim projektima.
Jesam li ostvarila svoje snove? Neke jesam. Ali svaki ostvareni san otvorio je prostor za neki novi.
Prije sam mislila da je cilj jednog dana reći: “Uspjela sam.” Danas mislim da uspjeh nije odredište nego način na koji gradiš svoj put. I iskreno se nadam da ću uvijek imati još nešto što želim stvoriti, naučiti ili pomaknuti. Onog trenutka kada prestanem sanjati, mislim da ću izgubiti i onaj dio sebe zbog kojeg sam uopće krenula u ovu priču.
Kad se osvrneš na ovih 15 godina poslovanja, što bi rekla da je bila najveća prekretnica koja te oblikovala kao poduzetnicu?
Mislim da nije postojala jedna velika prekretnica, nego puno malih koje su me naučile istoj stvari – da se ne smijem previše vezati uz ono što je jučer funkcioniralo. Kada posluješ petnaest godina, tržište se promijeni nekoliko puta, kupci se promijene, tehnologija se promijeni, a moraš se promijeniti i ti.
Najteže mi je bilo prihvatiti da ponekad moraš krenuti ispočetka, čak i kada si u nešto uložio godine rada. Danas više nemam problem zatvoriti jedno poglavlje kako bih otvorila novo.
Tvoj novi web donosi novo lice brenda. Rekla bih zrelije, elegantnije… Što stoji iza te promjene i što si njime željela poručiti svojim klijentima i zajednici?
Novi web ulicasnova.hr zapravo nije nastao zato što sam htjela novi dizajn. Nastao je zato što sam osjećala da stari više ne predstavlja ono što jesmo.
Danas puno više razmišljam o iskustvu kupca nego prije. Želim da se netko na našem webu osjeća jednako kao kada otvara naš paket. Da sve bude jednostavno, lijepo, promišljeno i da se vidi koliko pažnje ulažemo u svaki detalj.
Mislim da ljudi danas ne kupuju samo proizvod. Kupuju osjećaj, priču i povjerenje. Upravo to sam željela prenijeti.
Koliko su se kroz godine mijenjala pravila po kojima živiš i posluješ?
Puno.
Prije sam mislila da sve moram sama. Da ako nešto nije pod mojom kontrolom, neće biti dovoljno dobro. Danas znam da je to najbrži put do iscrpljenosti.
Naučila sam da posao ne mora biti stalna borba. Da nije uspjeh raditi 15 sati dnevno nego izgraditi posao koji može disati zajedno s tobom.
I još nešto – prije sam se jako trudila svima biti sve. Danas znam da je sasvim u redu da se nekome moj brend ne sviđa. Važno mi je da oni kojima je namijenjen osjete da je autentičan.
Kad maknemo posao, planere i projekte – tko je danas Magdalena, privatno?
Mislim da sam privatno puno jednostavnija nego što ljudi možda očekuju.
Godinama sam imala osjećaj da moram stalno nešto graditi, postići i biti korak ispred. Danas puno više cijenim one trenutke koji me vrate sebi.
Volim trening jer me podsjeti na disciplinu i koliko je važno ulagati u sebe. Volim putovanja jer me uvijek inspiriraju i podsjete koliko je svijet velik. A možda mi je najdraže ono što radim gotovo svaki vikend – pobjeći u prirodu i planinariti.
Tamo nema rokova, narudžbi ni liste stvari koje moram napraviti. Samo put, uspon i onaj osjećaj kada dođeš do vrha i shvatiš da je vrijedilo.
Volim i vožnju Harleyja upravo zbog tog istog osjećaja – slobode. Možda se na prvu čini da su posao, planina, motor i putovanja potpuno različiti dijelovi mog života, ali meni ih povezuje ista stvar – potreba da istražujem, pomičem svoje granice i osjećam da živim.
Danas sve više shvaćam da nije poanta samo u tome što stvaramo i koliko postižemo, nego i kakva osoba postajemo putem.
Poduzetništvo često izvana izgleda glamurozno, ali nosi puno izazova. Koju si najvažniju lekciju naučila kroz teže faze?
Naučila sam da problemi nikada potpuno ne nestaju.
To možda zvuči pesimistično, ali meni je zapravo bilo oslobađajuće. Svaka faza donosi nove izazove. Kada ih riješiš, ne znači da ih više neće biti, nego samo da dolaze neki drugačiji. Ali s vremenom shvatiš da te upravo ti trenuci grade
Druga važna lekcija je da ne donosim odluke iz straha. Neke od najboljih stvari koje su mi se dogodile bile su upravo one kojih sam se najviše bojala.
Kako danas definiraš uspjeh? Znači li ti isto što i prije deset ili petnaest godina?
Ne znači.
Prije sam uspjeh mjerila brojkama. Danas ga puno više mjerim slobodom.
Slobodom da radim ono što volim, da mogu birati projekte, da imam vrijeme za ljude koje volim i da mogu stvarati proizvode iza kojih stvarno stojim.
Naravno da su poslovni rezultati važni. Bez njih nema ni tvrtke. Ali više ne želim da budu jedino mjerilo vrijednosti.
Posao ne mora biti stalna borba. Uspjeh nije raditi 15 sati dnevno, nego izgraditi posao koji može disati zajedno s tobom.
Magdalena Bešker
Mi se poznajemo više od deset godina i prošle smo zajedno različite životne faze. Što misliš da smo jedna od druge naučile?
Mislim da je jedna od najljepših stvari u odnosima kada imaš osobu koja ne poznaje samo jednu tvoju verziju, nego vidi kako se mijenjaš kroz godine.
Ti si u moj život došla u jednom periodu kada je puno toga već bilo u pokretu, ali si ostala kroz različite faze – poslovne promjene, nove izazove, odluke, uspone i trenutke kada nije sve bilo jednostavno.
Mislim da smo jedna od druge naučile koliko vrijedi iskren odnos. Onaj u kojem ne moraš stalno pokazivati samo najbolje dijelove sebe.
Ti si jedna od osoba koje su bile tu, ne samo kada je bilo nešto za proslaviti, nego i kada je trebalo razgovarati, preispitati odluke ili jednostavno biti podrška.
I mislim da je upravo to vrijednost odnosa kroz godine – ne da se ljudi nikada ne mijenjaju, nego da zajedno rastu i prihvaćaju te promjene.
Zato mi je posebno drago da ovaj intervju radimo upravo sada, nakon toliko godina. Jer ovo nije samo priča o poslu, nego i o ljudima koji su na neki način postali dio tog puta.
- Fotografije Barbara Toma