Istraživanje među liječnicima obiteljske medicine: razgovor o debljini nije najveća prepreka, liječnicima nedostaju vrijeme i sustavna podrška

Liječnici obiteljske medicine u velikoj mjeri prepoznaju važnost pravovremenog razgovora o debljini, no u svakodnevnoj praksi suočavaju se s nizom prepreka: od percepcije pacijenata i stigme do nedostatka vremena i odgovarajućih alata unutar zdravstvenog sustava. Pokazali su to rezultati istraživanja provedenog među 290 liječnika obiteljske medicine iz cijele Hrvatske, koji su predstavljeni na konferenciji u Novinarskom domu u Zagrebu.

Nalazi istraživanja posebno su važni u kontekstu podataka iz Akcijskog plana za prevenciju debljine, prema kojima gotovo dvije trećine odraslih osoba u Hrvatskoj ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu, dok prevalencija same debljine iznosi 23%, odnosno gotovo 740.000 osoba. Projekcije dodatno upozoravaju da bi do 2030. godine s debljinom u Hrvatskoj moglo živjeti gotovo milijun odraslih osoba.

S obzirom na važnu ulogu liječnika obiteljske medicine u ranom prepoznavanju debljine, otvaranju razgovora s pacijentima te usmjeravanju prema odgovarajućoj skrbi i dugoročnom praćenju, bilo je važno detaljnije sagledati njihova iskustva i izazove iz svakodnevne prakse. Istraživanje „Komunikacija o prekomjernoj tjelesnoj težini i debljini u ordinaciji obiteljske medicine“ provedeno je u suradnji s Koordinacijom hrvatske obiteljske medicine (KoHOM), Društvom nastavnika opće/obiteljske medicine (DNOOM) i Hrvatskim društvom obiteljskih doktora (HDOD) s ciljem boljeg razumijevanja iskustava liječnika u razgovoru s pacijentima o debljini te izazova s kojima se susreću u njezinu prepoznavanju, liječenju i dugoročnom praćenju.

U sklopu konferencije održana je i panel-rasprava o iskustvima liječnika obiteljske medicine u radu s osobama s debljinom, ključnim preprekama u svakodnevnoj praksi te mogućnostima unaprjeđenja podrške liječnicima i skrbi za pacijente. U raspravi su sudjelovali doc. dr. sc. Marija Bubaš, prim. dr. med. spec., državna tajnica u Ministarstvu zdravstva Republike Hrvatske, doc. dr. sc. Tomislav Benjak, dr. med., pomoćnik ravnatelja za kvalitetu Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, doc. dr. sc. Jasna Vučak, predsjednica DNOOM-a, Dragan Soldo, dr. spec. obit. med., predsjednik HDOD-a, pacijentica Hana Božičević te moderator dr. med. Vanja Hmelik iz KoHOM-a.

Liječnici redovito otvaraju temu debljine, no prepreke i dalje postoje

Rezultati istraživanja pokazuju da liječnici temu tjelesne težine ne izbjegavaju. Čak 75,2% ispitanih liječnika navodi da često ili gotovo uvijek proaktivno otvara temu tjelesne težine s pacijentima kod kojih procijene da postoji zdravstveni rizik. Istodobno, najveće prepreke liječnici prepoznaju u stavovima i očekivanjima pacijenata. Više od dvije trećine ispitanika (68,3%) navodi da pacijenti debljinu ne doživljavaju kao zdravstveni problem, dok 54,1% ističe da pacijenti često očekuju brze rezultate te odustaju kada ih ne postignu.

Važan izazov predstavlja i stigma. Čak 65% ispitanih liječnika navodi prepreke povezane sa sramom, nelagodom ili osjećajem osude pri razgovoru o debljini. Unatoč tome, više od polovice liječnika, njih 56,6%, procjenjuje da može ugodno voditi razgovor o ovoj temi bez stvaranja osjećaja osude ili stigme.

Najveći izazovi su dugoročna motivacija i nedostatak vremena

Kada je riječ o svakodnevnom radu s pacijentima, liječnici kao najveće komunikacijske izazove izdvajaju motiviranje pacijenta na dugoročno praćenje, što navodi 32,8% ispitanika, te usklađivanje razgovora s ograničenim vremenom u ordinaciji, što kao najveći izazov ističe 30% liječnika.

Istraživanje je pokazalo i izazove povezane s organizacijskim uvjetima rada. Više od polovice ispitanika (54,9%) ne slaže se da u primarnoj zdravstvenoj zaštiti imaju dovoljno vremena i alata za kvalitetno vođenje pacijenata s debljinom, dok se s tom tvrdnjom slaže svega 12,7% liječnika.

Liječenje sve češće uključuje dugoročno praćenje i različite terapijske opcije

Istraživanje je pokazalo i da pristup liječenju u svakodnevnoj praksi uključuje različite oblike podrške i terapije. Promjene prehrane i tjelesne aktivnosti pacijentima savjetuje 86,6% liječnika, dok njih 61,7% razgovara o farmakološkim mogućnostima liječenja, a 54,8% dogovara strukturirano dugoročno praćenje kroz više kontrola. Četiri od deset liječnika pacijenta upućuju endokrinologu ili drugom specijalistu, a 32,1% nutricionistu ili dijetetičaru. Pritom su vidljive i razlike ovisno o mjestu obavljanja prakse.  U ruralnim sredinama o farmakološkim mogućnostima liječenja razgovara 50,6% liječnika, dok taj udio u urbanim sredinama s više od 20.000 stanovnika raste na 70,2%.  

Većina liječnika pritom svoje kompetencije za razgovor o suvremenom pristupu liječenju procjenjuje pozitivno. Ukupno 62% ispitanika navodi da su sigurni ili vrlo sigurni da pacijentima mogu jasno objasniti suvremeni pristup liječenju debljine, uključujući dugoročnu kontrolu bolesti i dostupne terapijske mogućnosti.

Liječnici traže više vremena i jasnije protokole

Kada je riječ o podršci koja bi im najviše pomogla u svakodnevnom radu, liječnici prije svega izdvajaju više vremena unutar sustava primarne zdravstvene zaštite. Slijede jasniji protokoli za upućivanje i praćenje pacijenata te edukativni materijali koje mogu koristiti u radu s pacijentima.

Rezultati pokazuju i da gotovo 59% liječnika smatra da bi ranije postavljanje dijagnoze debljine u ordinaciji obiteljske medicine moglo doprinijeti boljim ishodima liječenja. Rezultati istraživanja tako dodatno naglašavaju važnost pravovremenog prepoznavanja debljine kao kronične bolesti, dugoročnog praćenja pacijenata te stvaranja uvjeta koji će liječnicima omogućiti kvalitetniju i kontinuiranu skrb.