Preskoči na glavni sadržaj
Preskoči na podnožje
Nekada su djeca, kada nešto nisu znala, pitala roditelje, nastavnike… Nekad davno, tražila su odgovore u enciklopedijama i knjigama, a znala su koristiti i pretraživače poput Googlea.
Danas je dovoljno otvoriti ChatGPT ili neki drugi alat umjetne inteligencije i postaviti pitanje. Od matematičkog zadatka, preko lektire do povijesnih činjenica i svakodnevnih nedoumica, odgovor stiže u nekoliko sekundi. Pritom je najčešće jasno napisan, detaljan i toliko uvjerljiv da se rijetko zapitamo je li doista točan.
No, upravo se tu krije jedan od najvećih izazova odrastanja u digitalnom dobu. Djeca sve brže i lakše dolaze do informacija, ali znači li to da ih znaju i kritički procijeniti?
Umjetna inteligencija postaje sastavni dio obrazovanja, potvrđuju i najnovija međunarodna istraživanja. Na slične izazove upozorava i veliko europsko istraživanje EU Kids Online 2026, koje obuhvaća anketne podatke više od 25.000 djece u dobi od 9 do 16 godina iz 17 europskih zemalja. Istraživanje pokazuje da djeca AI koriste za učenje, zadovoljavanje znatiželje i rješavanje praktičnih problema, ali istodobno izražavaju zabrinutost zbog točnosti informacija, privatnosti i mogućeg gubitka vlastitih vještina.
Problem, dakle, nije u tome što djeca koriste umjetnu inteligenciju. Ona im može pomoći da razumiju složeno gradivo, istraže novu temu ili razviju ideju. Problem nastaje kada prestanu propitivati ponuđene odgovore i počnu ih prihvaćati kao neupitne činjenice.
Jer umjetna inteligencija može pogriješiti. Može izmisliti podatak, navesti nepostojeći izvor, ponuditi zastarjelu informaciju ili izostaviti važan kontekst. A sve to može učiniti tako da zvuči potpuno uvjerljivo.
Kako onda naučiti dijete da ne vjeruje baš svakom odgovoru koji dobije? Trebaju li roditelji nadzirati korištenje umjetne inteligencije ili je važnije naučiti djecu da samostalno prepoznaju njezina ograničenja? I kako poticati kritičko mišljenje u vremenu kada je do gotovog odgovora lakše doći nego ikada prije?
Kad umjetna inteligencija ponudi odgovor, važno je zastati i provjeriti ga: je li točan, nedostaje li mu važan kontekst i možemo li mu vjerovati? Djeca danas odrastaju uz AI, pa im je potrebno pomoći da razumiju njegove mogućnosti i ograničenja. Zato su Hrvatski Telekom i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet pokrenuli novi ciklus programa „Alati za moderno doba – AIMO! pametno koristiti AI“. Kroz četiri radionice učenici od 6. do 8. razreda uče koristiti AI sigurno, kritički i odgovorno.
O tim pitanjima razgovaramo s doc. dr. sc. Sabinom Mandić Podhraški s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Istraživanja pokazuju da umjetna inteligencija postaje sve prisutnija u svakodnevnom učenju djece i mladih. Međutim, AI može ponuditi potpuno netočan odgovor koji zvuči vrlo uvjerljivo. Koliko su djeca, osobito učenici viših razreda osnovne škole, sposobna prepoznati takve pogreške? Razumiju li uopće kako umjetna inteligencija dolazi do odgovora?
Učenici viših razreda osnovne škole, odnosno u dobi od otprilike 12 do 15 godina, nalaze se u važnom razvojnom razdoblju, obilježenom intenzivnim promjenama u kognitivnom, emocionalnom i socijalnom razvoju. U toj se dobi još uvijek mozak intenzivno razvija i sazrijeva, s posebnim naglaskom na razvoj sposobnosti kritičkog promišljanja, logičkog zaključivanja, donošenja odluka i regulacije emocija. Istodobno, djeca i mladi oblikuju vlastiti identitet, sliku o sebi i načine razumijevanja svijeta koji ih okružuje. Zbog svih navedenih obilježja, potrebno je imati na umu da djeca nisu „mali odrasli“ te da korištenje iste tehnologije, nema jednak učinak na dijete i odraslu osobu.
U posljednje dvije do tri godine, provedeno je nekoliko većih istraživanja s djecom i mladima u Hrvatskoj, upravo s ciljem dobivanja odgovora na pitanje razumiju li uopće kako umjetna inteligencija funkcionira i na koji način dolazi do odgovora koje nam daje? Rezultati ukazuju na to da su sposobnosti prepoznavanja ograničenja umjetne inteligencije prisutne, ali da dubinsko i jasno razumijevanje njezina načina rada još nije u potpunosti razvijeno. Tako primjerice, prema istraživanju „Razumijevanje i upotreba umjetne inteligencije u osnovnim i srednjim školama Republike Hrvatske“ iz 2025. godine kojim je obuhvaćeno ukupno 2514 učenika osnovnih i srednjih škola, oko 80% učenika prepoznaje da umjetna inteligencija može davati netočne ili pristrane odgovore, dok približno njih 70% smatra da je dobivene informacije važno provjeravati.
Drugim riječima, većina učenika načelno prepoznaje mogućnost pogreške i važnost provjere informacija koje umjetna inteligencija generira. No, svijest o tome da umjetna inteligencija može pogriješiti ne znači nužno da učenici mogu samostalno prepoznati kada je konkretan odgovor netočan, osobito ako je odgovor oblikovan uvjerljivo i sadrži informacije koje naizgled djeluju vjerodostojno. Detaljniji uvid u ovo područje pružaju rezultati BrAIn istraživanja iz 2026. godine, gdje stariji učenici pokazuju višu razinu digitalne i AI pismenosti u odnosu na mlađe učenike. No, kada su kvalitativnim pristupom, odnosno provedbom intervjua i fokus grupa s učenicima, provjeravali njihovo dublje razumijevanje, pokazalo se da je znanje učenika osnovnih škola o umjetnoj inteligenciji uglavnom površno te da često ne znaju kako ona zapravo funkcionira i na koji način dolazi do odgovora.
Dakle, neupitno je da su djeca i mladi svjesni kako umjetna inteligencija nije nepogrešiva te da njezine odgovore treba provjeravati, ali njihovo razumijevanje načina na koji funkcionira još uvijek nije dovoljno razvijeno. Poseban izazov predstavlja razlika između znanje, odnosno svjesnost da umjetna inteligencija može pogriješiti i stvarne sposobnosti kritičke procjene pojedinog odgovora, kao i ustaljene navike provjeravanja odgovora. Kod učenika viših razreda osnovne škole taj je izazov dodatno važan zbog razvojne faze u kojoj se nalaze, s obzirom na to da se upravo tada intenzivno razvijaju kritičko mišljenje, samostalnost i sposobnost donošenja odluka. Stoga je važno razvijati njihovu AI pismenost, ali i poticati samostalno razmišljanje, provjeravanje informacija i kritički odnos prema odgovorima koje dobivaju.
Djeca danas mogu dobiti gotovo svaki odgovor bez puno truda. Postoji li opasnost da se zbog pretjeranog oslanjanja na umjetnu inteligenciju smanji njihova sposobnost samostalnog razmišljanja, zaključivanja i rješavanja problema? Kako razlikovati korištenje AI-ja kao korisnog alata za učenje od situacije u kojoj tehnologija zapravo razmišlja umjesto djeteta?
Da, postoji takav rizik, osobito ako djeca umjetnu inteligenciju počnu doživljavati kao prvi i često jedini izvor odgovora i rješenja, umjesto kao alat koji im samo pomaže u učenju i vodi ih prema rješenju. Iako umjetna inteligencija može biti koristan alat za dobivanje informacija i pomoć pri rješavanju zadataka, problem nastaje kada djeca počnu prihvaćati ponuđene odgovore bez vlastitog promišljanja i provjeravanja njihove točnosti.
Ako umjetna inteligencija stalno nudi gotova rješenja, postoji opasnost da djeca preskoče važna iskustva kroz koja razvijaju vlastite sposobnosti. Pokušaji, pogreške i samostalno traženje rješenja ključni su za razvoj logičkog zaključivanja, upornosti i samostalnosti, ali i samopouzdanja te pozitivne slike o sebi. Kada dijete dobije gotov odgovor, a pritom nije prošlo proces razmišljanja, nije pokušalo riješiti problem niti je učilo iz vlastitih pogrešaka, propušta priliku za razvoj tih vještina. Zato često ističemo načelo „prvo mozak, pa alat, a onda opet mozak“. To znači da dijete najprije treba pokušati samostalno razmišljati i riješiti problem, a umjetnu inteligenciju koristiti kao dodatnu podršku, primjerice za pojašnjenje gradiva, provjeru vlastitog rješenja ili dobivanje novih ideja. Važno je da se uz pomoć umjetne inteligencije nadograđuje djetetovo razmišljanje, a ne da ga zamjenjuje.
Dakle, cilj nije djecu naučiti samo kako koristiti umjetnu inteligenciju, nego kako o njoj kritički promišljati i odgovorno je koristiti, istovremeno ne odustajući od vlastitog razmišljanja, promišljanja i zaključivanja.
Roditelji često nisu dovoljno upoznati s umjetnom inteligencijom da bi mogli procijeniti koliko su njezini odgovori pouzdani. Kako onda mogu naučiti djecu da ne prihvaćaju svaku informaciju zdravo za gotovo? Koje biste konkretne savjete dali roditeljima kako bi kod djece razvijali kritičko mišljenje i naviku provjeravanja informacija?
Roditelji zapravo ne moraju poznavati svaki alat niti biti stručnjaci za tehnologiju kako bi djecu naučili odgovornom korištenju umjetne inteligencije. Puno je važnije da budu prisutni, zainteresirani, uključeni i spremni razgovarati sa svojom djecom o njihovim iskustvima u digitalnom okruženju.
Umjesto da ih pitaju koriste li umjetnu inteligenciju, mogu postavljati konkretnija pitanja: Za što si je koristio/la? Što si uz pomoć AI naučio/la? Kako znaš da je odgovor točan? Na taj se način djecu potiče da promišljaju o dobivenim informacijama i razvijaju naviku njihove provjere. Takvo učenje može biti i zajednička aktivnost roditelja i djece.
Primjerice, mogu zajedno osmisliti pitanja koja ih zanimaju, iz svakodnevnog života i svijeta koji ih okružuje, usporediti odgovore umjetne inteligencije s drugim izvorima informacija i razgovarati o tome koje su informacije korisne, a koje treba dodatno provjeriti. Pritom je od izuzetne važnosti roditeljski primjer jer djeca ne uče samo iz pravila koja im postavljamo, nego i promatrajući naše ponašanje. Ako vide da i sami provjeravamo informacije, pažljivo biramo što dijelimo i odgovorno koristimo tehnologiju, veća je vjerojatnost da će razviti iste navike.
Jednako je važno razgovarati o digitalnoj sigurnosti i privatnosti. Djecu treba naučiti da s alatima umjetne inteligencije ne dijele osobne podatke kao što su adresa stanovanja, broj mobitela, važne lozinke, škola koju pohađaju ili informacije o tome gdje se nalaze. Potrebno je dogovoriti i jasna pravila korištenja, prilagođena njihovoj dobi. Primjerice, umjetna inteligencija se može koristiti kao pomoć u objašnjavanju gradiva, ali ne bi trebala pisati domaću zadaću umjesto djeteta, a važne informacije uvijek treba provjeriti u pouzdanim izvorima. Ovdje imamo vrlo važnu napomenu – za djecu do otprilike trinaeste godine, vrijedi pravilo da alati umjetne inteligencije poput ChatGPT-a nisu namijenjeni za njih i tada je zajedničko korištenje uz odraslu osobu ili odgoda njihovog korištenja sasvim primjerena odluka.
Nije cilj da djecu u potpunosti odvojimo od umjetne inteligencije, nego ih je potrebno pripremiti da je koriste odgovorno, sigurno i u skladu sa svojom dobi. Pritom je važno da roditelji ne budu usmjereni samo na kontrolu, nego prije svega na izgradnju odnosa povjerenja u kojem dijete zna da s njima može razgovarati o svemu što doživljava u digitalnom svijetu. Tehnološka ograničenja i roditeljske kontrole mogu biti korisna dodatna zaštita, ali ne mogu zamijeniti razgovor, podršku i zajedničko učenje.
U okviru programa „Alati za moderno doba – AIMO! pametno koristiti AI” učenici uče prepoznavati netočne i pristrane informacije te odgovorno koristiti umjetnu inteligenciju. Što smatrate najvažnijim što bi dijete nakon takve edukacije trebalo razumjeti i primjenjivati u svakodnevnom životu?
U okviru programa „Alati za moderno doba – AIMO! pametno koristiti AI” riječ je o četiri preventivne radionice razvojno primjerene učenicima od 6. do 8. razreda osnovne škole, kojima je cilj razvijanje odgovornog odnosa učenika prema umjetnoj inteligenciji. Konkretno, usmjerene su na osnaživanje učenika za sigurnu, odgovornu i promišljenu upotrebu umjetne inteligencije, uz istodobno razvijanje svijesti o njezinu utjecaju na vlastito ponašanje, emocije, odnose i dobrobit. Kroz konkretne primjere, raspravu i refleksiju učenici uče razumjeti kako umjetna inteligencija funkcionira, prepoznati njezina ograničenja i rizike, kritički procjenjivati informacije koje generira te prepoznati moguće manipulativne komunikacijske obrasce. Pritom osvještavaju i vlastitu motivaciju i potrebe zbog kojih koriste umjetnu inteligenciju, uče štititi vlastitu privatnost u digitalnom okruženju, donositi odgovorne odluke i prepoznati kada je važno potražiti podršku druge osobe.
Djeca bi po završenim radionicama trebala razumjeti kako umjetna inteligencija može biti koristan alat, ali ne i nepogrešiv izvor informacija, niti zamjena za vlastito razmišljanje, prosudbu i odnose s bliskim osobama ili prijateljima. Također, ideja nam je da po završenim radionicama imaju jasan uvid, odnosno svijest o tome da nije dovoljno samo znati kako koristiti umjetnu inteligenciju, već je važnije znati kada, zašto i na koji način je koristiti, a pritom sačuvati vlastitu samostalnost, kritičko mišljenje i brigu o sebi i drugima.
Umjetna inteligencija može biti koristan alat, ali njezine odgovore treba promišljeno procjenjivati, a tehnologija ne može zamijeniti vlastito razmišljanje ni odnose s drugim ljudima. Upravo zato program „Alati za moderno doba – AIMO! pametno koristiti AI“ učenicima pruža priliku da uz konkretne primjere razvijaju AI pismenost, kritičko mišljenje i osobno odgovoran odnos prema tehnologiji.