Ovotjedni podsjetnik: Ne moramo se razboljeti da bismo stali

Odmor ne bi trebao početi tek kada se razbolimo.

Koliko ti se puta dogodilo da izdržiš najintenzivniji dio tjedna, završiš sve obveze, dočekaš vikend ili godišnji odmor, a onda se probudiš s temperaturom, glavoboljom ili osjećajem potpune iscrpljenosti? Kao da tijelo čeka da sve završi kako bi tek tada pokazalo koliko je umorno.

Taj fenomen mnogi prepoznaju kao „bolest nakon stresa” ili „bolest na godišnjem odmoru”. Iako se često opisuje kao da se tijelo razboli čim se opustimo, objašnjenje je nešto složenije.

Što se događa kada napokon usporimo?

Tijekom razdoblja pojačanog stresa naše tijelo aktivira niz fizioloških mehanizama koji nam pomažu odgovoriti na zahtjeve okoline. Uključuju se hormoni stresa, poput kortizola i adrenalina, a mijenjaju se i aktivnosti različitih dijelova imunološkog sustava.

Kada stres popusti, možemo postati svjesniji simptoma koje smo ranije zanemarivali. To ne znači da je opuštanje uzrokovalo bolest, nego da se simptomi infekcije ili iscrpljenosti mogu poklopiti s razdobljem odmora.

Zašto nam je ponekad teško odmarati bez osjećaja krivnje?

Osim fiziološke strane, postoji i psihološka. Ako smo navikli funkcionirati u stalnoj žurbi, odmor nam može izazivati nelagodu. Možemo osjećati da gubimo vrijeme, da bismo trebali nešto raditi ili da ćemo razočarati druge ako nismo dostupni.

U psihoterapijskom radu takvi se obrasci mogu povezati s uvjerenjima da moramo biti stalno produktivni, snažni i odgovorni. U transakcijskoj analizi, primjerice, poruka „Budi savršen” može pridonositi osjećaju da nikada nismo napravili dovoljno, dok nas poruka „Budi jak” može udaljavati od prepoznavanja vlastitih potreba.

Odmor ne bi trebao početi tek kada se razbolimo.

Važno je stvarati prostor za oporavak i tijekom razdoblja kada imamo mnogo obveza, a ne samo kada ih više ne možemo izvršavati. To znači prepoznati umor prije iscrpljenosti, postaviti granice i dopustiti si predah bez potrebe da ga opravdavamo.

Jer ako je jedini trenutak u kojem si dopuštamo stati onaj kada nas tijelo na to prisili, možda nije problem samo u tome koliko radimo, nego i u tome koliko teško sebi dopuštamo odmor.

WRITTEN BY
Tea Bašić
Tea Bašić je komunikologinja koja je završila propedeutiku psihoterapije i uvodnu edukaciju iz transakcijske analize, psihoterapijskog pravca, a trenutno pohađa napredni studij psihoterapije – TA202. Na društvenim mrežama (@teabasicc) nastoji inspirirati i potaknuti druge na čitanje, dijeleći knjiške preporuke i svoja iskustva iz edukacija u psihoterapiji.