Teme koje su nekoć bile rezervirane za stručnjake ili privatne razgovore danas se sve jako često pojavljuju u medijima, podcastima i na društvenim mrežama. Istovremeno, raste svijest da ljudska seksualnost nije uvijek jednostavno podijeljena na heteroseksualnu i homoseksualnu. Danas postoji čitav spektar iskustava i identiteta. A jedan od pojmova koji se posljednjih godina sve češće spominje jest heterofleksibilnost.
Što zapravo znači biti heterofleksibilan?
Za razliku od seksualnih orijentacija koje su jasno definirane u psihološkoj i medicinskoj literaturi, heterofleksibilnost nije službena dijagnoza niti zasebna kategorija seksualne orijentacije. Riječ je o pojmu koji se posljednjih godina koristi u seksološkoj i društvenoj literaturi kako bi opisao osobe koje se smatraju pretežno heteroseksualnima, ali su otvorene mogućnosti da osjete privlačnost ili imaju seksualno iskustvo s osobom istog spola.
Američko psihološko društvo naglašava kako seksualna orijentacija obuhvaća emocionalnu, romantičnu i seksualnu privlačnost te da način na koji ljudi opisuju vlastiti identitet može biti vrlo raznolik. Upravo zato neki ljudi za sebe biraju termin heterofleksibilan, dok drugi smatraju da im nijedna etiketa nije potrebna.
Je li to isto što i biseksualnost?
Iako se ta dva pojma često poistovjećuju, stručnjaci ističu da nisu nužno sinonimi. Prema objašnjenjima American Institute of Bisexuality, biseksualnost podrazumijeva mogućnost emocionalne i/ili seksualne privlačnosti prema više od jednog spola. Heterofleksibilne osobe, s druge strane, svoju privlačnost uglavnom doživljavaju kao heteroseksualnu. Dok su iskustva ili privlačnost prema osobama istog spola rijetka, povremena ili ovise o specifičnoj situaciji.
Drugim riječima, osoba može imati jedno ili nekoliko iskustava s osobom istog spola, a da pritom i dalje svoj identitet doživljava kao heteroseksualan.
Seksualnost nije uvijek potpuno nepromjenjiva
Da seksualnost kod dijela ljudi može biti složenija nego što se nekada mislilo pokazala su i istraživanja američke psihologinje i seksologinje Lise Diamond, profesorice sa Sveučilišta Utah. U svojoj knjizi Sexual Fluidity navodi kako se kod dijela ljudi seksualna privlačnost može razvijati i mijenjati tijekom života, osobito pod utjecajem emocionalnih odnosa, iskustava i životnih okolnosti.
Slične zaključke desetljećima iznose i istraživači Kinsey Instituta, jednog od vodećih svjetskih centara za istraživanje ljudske seksualnosti. Njihova istraživanja pokazala su da seksualna privlačnost kod mnogih ljudi nije isključivo “ili-ili”, već postoji na kontinuumu.
Moramo li uopće imati etiketu?
Sve više seksologa smatra da odgovor glasi – ne. Stručnjaci Američkog psihološkog društva naglašavaju da je sasvim uobičajeno da ljudi tijekom života propituju vlastitu seksualnost. Za neke će to biti heteroseksualnost, homoseksualnost ili biseksualnost. Za druge će to biti heterofleksibilnosti, panseksualnosti ili će jednostavno reći da ne osjećaju potrebu definirati se.
Mnogo je važnije od same etikete da su svi odnosi temeljeni na međusobnom pristanku, poštovanju i otvorenoj komunikaciji. Na kraju, seksualnost nije natjecanje niti test koji treba položiti. Ona je osoban dio identiteta koji svatko ima pravo istraživati vlastitim tempom, bez pritiska društva da se uklopi u unaprijed zadane kategorije.