Kad jedna obična kava preraste u inspirativan intervju, dogodi se da zadivljen slušaš Amadeu Krajnović i njenu životnu priču.
Draga Amadea, od kud ta ljubav prema šminkanju? Govorite o šminkanju s tolikim žarom, kako ste donijeli odluku da se time „konačno“ počnete baviti?
Ljubav prema šminkanju i odijevanju pojavila se još u mom ranom djetinjstvu, kada sam kao mala djevojčica dok sam odrastala uz svoje roditelje, a posebno majku, baku i djeda (mamine roditelje) upijala sve čemu su me učili.
S obzirom na to da mi je djed bio krojač, od ranog djetinjstva učila sam uz njega sve o modi, bojama, krojevima, stilovima,a koji mi je naravno krojio i šivao svu moju odjeću, dok sam od bake koja je bila trgovac i modni stilist naučila kako se i za koju prigodu odjenuti, koje boje uskladiti, kako se lijepo ponašati, kako biti profinjena mlada dama.
Baka mi je bila divna žena, obožavala sam je…. Naučila me je kako poznatu izreku slavne Coco Chanel „Manje je više“ upotrebljavati u svakodnevnom životu, a posebno u odijevanju i šminkanju.
Kao mala djevojčica najviše sam se igrala škole i učiteljice (što sam i studirala), ali sam puno više vremena provodila igrajući se s bebama (nije onda bilo Barbika), oblačeći ih u haljinice i kompletiće koje mi je šivala moja majka, a kasnije i ja, i šminkajući ih maminom šminkom naravno… Bebe su uvijek imale crveni ruž, čime moja majka baš i nije bila previše oduševljena.
Kao srednjoškolka šminkala sam svoje prijateljice, naročito u 80-tima, kad je make up bio posebno dimenzioniran, pa smo si dale oduška u kombinacijama boja s neizostavnim šljokicama, pa se tada razvila intenzivnija ljubav prema make upu.
U kasnijoj dobi proučavala sam razne stilove, čitala strane časopise koje sam kupovala na putovanjima u inozemstvu, a najviše sam pratila i proučavala Talijanke i njihove kombinacije odjeće i make upa.
Otvaranjem prvih privatnih edukacijskih centara i škola za odrasle, pojavile su se i škole za make up, kojih do tada nije bilo, pa sam nakon određenog vremena proučavanja koju edukaciju izabrati, odlučila upisati jednogodišnju školu za make up artista, gdje sam dobila potrebna znanja iz povijesti frizure i šminke, beauty-a , kazališnog, filmskog, televizijskog i filmskog make up-a. Moja je želja bila postati pravi profesionalac u make upu i napokon raditi ono što volim. Do tada sam radila različite poslove, s obzirom na to da imam nekoliko zanimanja za koje sam educirana, no, bez obzira na to što sam svaki posao radila profesionalno, niti jedan posao me nije ispunjavao do kraja. Uvijek je nedostajalo ono nešto… I tako je sve krenulo….
Velike promjene, velike životne odluke. Koliko je bilo teško započeti iznova u četrdesetim? Poruke ženama u „ozbiljnim godinama“?
Moja prva velika životna odluka bila je kad sam 1990. godine dala otkaz u Ljubljanskoj banci, gdje sam radila punih dvanaest godina. Jednostavno, trebala sam raditi nešto novo, drugačije…trebala mi je promjena. Nisam mogla ni zamisliti da će banka nakon dvije-tri godine od mog odlaska završiti u likvidaciji.
Tada je donesen zakon o trgovačkim društvima gdje je dana mogućnost privatnim osobama da otvore svoje vlastito poduzeće. I tako sam ja krenula u poduzetničke vode…..
Bilo je to stvarno davno, prije punih 25 godina….Tada vas nitko nije mogao uputiti kako treba voditi firmu, na što treba obratiti pozornost…pa sam ja krenula na vrlo dugi put istraživanja i učenja svega što je potrebno za vođenje poduzeća. Bilo je, naravno, tu puno uspona i padova, ali sam danas zahvalna na svemu tome, jer sam na temelju svih naučenih „lekcija“ danas ovdje gdje jesam, a naravno, učim i dalje.
Tada je došao ratni period, suprug je bio na ratištu, a ja sam nekoliko puta stavljala poduzeće u mirovanje i sa sinom odlazila u izbjeglištvo i vraćala se. U ratnom periodu rodila sam i djevojčicu, tako da sam s dvoje male djece imala vrlo zahtjevan zadatak, biti majka i voditi tvrtku i poklon galeriju i obavljati i sve ostale uloge koje su uključene kad ste samostalni poduzetnik, od čistačice do direktorice.
Moja druga velika životna odluka bila je preseljenje s obitelji u Zagreb, gdje su puno veće mogućnosti, kako u poslovnom svijetu, tako i za školovanje djece, pa smo 1996. godine osječku adresu zamijenili zagrebačkom. Danas iz ove perspektive nakon dvadeset godina provedenih u Zagrebu, znam da je to bila prava, ali vrlo zahtjevna odluka.
Suprug se zaposlio u jednoj privatnoj tvrtki, a ja sam radila honorarno različite poslove i brinula o djeci.
No, kao što sada znam, ništa se ne događa slučajno, tako se tada dogodila jedna zanimljiva situacija kad nas je jedna tvrtka pozvala i angažirala da joj isporučimo veću količinu promidžbenih reklamnih kutijica šibica, koje smo izrađivali u Osijeku, a radimo ih još i danas. Na temelju njihovog poziva ponovno smo otvorili tvrtku i krenuli ponovno u poduzetničke vode gdje smo i danas.
Kako je za poslovanje sve više bilo potrebno informatičko znanje, odlučila sam se educirati i tako upisala svoj prvi tečaj u jednom zagrebačkom učilištu gdje sam uspješno savladala program i dobila zasluženu ECDL diplomu, koja je tada već bila neophodna za posao. Nakon toga pohađala sam razne seminare i tečajeve gdje sam se educirala za sve što je bilo potrebno kako bi kvalitetno mogla voditi jednu tvrtku (od administracije do financija).
S obzirom na to da sam već tada shvatila velike mogućnosti interneta, počela sam istraživati, čitati razne tekstove koji su me zanimali, počela sam se zanimati i za alternativu. Učlanila sam se u HRL (Hrvatska reiki liga), gdje sam se upoznala s tehnikom reikija kao energetskim tretmanom i tako postala energetski terapeut I i II stupnja, koji mi je zaista uvelike promijenio život. Shvatila sam da je život jedna velika pozornica za koju mi pišemo scenarij i da se predstava odvija onako kako smo mi odlučili.
Dugi niz godina čitam knjige iz duhovnog razvoja, proučavam, povezujem, primjenjujem i živim ono što znam da je za mene najbolje, te na taj način stalno podižem svoju kvalitetu života na višu razinu, ali i svima onima u mojoj blizini.
U kasnijim četrdesetima krenula sam u ostvarivanje svog dugogodišnjeg sna, kojeg sada živim. Moram priznati da moj put nije bio lagan, ali kad imate ispred sebe svoj cilj, znate da će nagrada kad-tad doći. Poznata nam je rečenica „.. i put od tisuću milja započinje prvim korakom“.
U vrijeme mog djetinjstva moja generacija je odgajana vrlo konzervativno, tako da neka uvjerenja i obrasci ponašanja danas više nisu prihvatljivi, pa sam ja polako otpuštala te naučene programe, koje je nametnula obitelj, škola, društvo…. Počela sam slušati svoj unutarnji glas, svoju intuiciju koja najbolje zna što je za mene dobro.
Stavila sam sebe na prvo mjesto prioriteta, što ja želim raditi, što me ispunjava, što je moja misija na ovoj planeti…..Krenula sam svojim putem korak po korak i eto me danas ovdje.
Razgovarajući i pomažući djevojkama i ženama da krenu raditi ono što vole, na moje pitanje „Što bi željele raditi?“, većina ih nije znala odgovor. Znale su samo da žele nešto promijeniti, ali nisu znale kako i od kuda krenuti, neke su rekle da imaju previše godina, da je sada kasno raditi nešto drugo, da nemaju novca, da ne znaju što će im obitelji reći…
Moja porukama ženama u „ozbiljnijim godinama“, a ja bi rekla u mudrim godinama, je da nikada nije kasno krenuti svojim putem i da trebaju početi brinuti o sebi, da počnu voljeti sebe, da sebe stave na prvo mjesto prioriteta. Tada se sva vrata otvaraju…. Trebaju se educirati za ono što vole i čime se žele baviti, što ih ispunjava…i imati hrabrosti krenuti u nepoznato…
Vidimo da imate neku svoju viziju. Kako ste uveli holistički pristup i psihologiju u šminkanje?
Složit ćete se da je šminkanje oduvijek bila prava umjetnost, a svako lice posebno slikarsko platno za sebe. Nanošenjem šminke na lice koje je ogledalo naše unutarnje ljepote, projiciramo naše unutarnje raspoloženje i sva stanja zapisana duboko u našoj podsvijesti. Svakoj ženi to baš i ne uspijeva, a i istraživanja su pokazala da žene i po nekoliko puta dnevno popravljaju šminku, dok ne postanu zadovoljne učinjenim, što je često odraz manjka samopouzdanja. Čak i terapeuti preporučuju ženama svakodnevno šminkanje da bi bile sretnije i zadovoljnije sobom.
Vizija mog posla je da kroz make up naučim žene da budu sretne i zadovoljne sobom. Mi smo prvi i jedini holistički make up studio u Hrvatskoj, kojemu je osnova cjelovit pristup.
Holistički, cjelovit pristup ljudskom zdravlju je jako važan kako za zdravlje osobe, tako i za osobni razvoj svakog ponaosob jer mu je osnova nedjeljivost psihičkog i fizičkog tijela. Već je i Hipokrat prije dvadeset i pet stoljeća zastupao tezu da „najprije treba liječiti dušu, a tek onda tijelo“, te da bolesniku treba „ponuditi najprije riječ, a tek nakon toga i lijek“.
Različite metode alternativne medicine, poput terapije bojama vrlo je popularna, pa vođena tom metodom klijentice šminkam različitim tehnikama gdje upotrebljavam intenzivnije boje u skladu s osobnošću klijentice. Prije samog šminkanja ukoliko primijetim na licu neki „problem“, a što bi bilo možda važno da kažem klijentici, „prevedem“ joj poruku koju šalje njezino tijelo, na što bi se trebala fokusirati da se tzv“problem“ na koži riješi, s obzirom na to da je stanje organizma moguće iščitati na licu.Uglavnom sve klijentice budu oduševljene rečenim i učinjenim,a jako je važno da je klijentica zadovoljna i da se dobro osjeća.
Kada mi klijentice sjednu na stolicu, koliko imaju povjerenje u mene i moj rad i da se dobro osjećaju, dovoljno govori i činjenica da se znaju toliko opustiti da zadrijemaju.
Klijentice mi znaju reći da se u studiju jako dobro osjećaju da je u prostoru dobra energija, a da kad su u mojoj blizini ili kad samo razgovaraju sa mnom nestaje sav nemir i umor.
Znanje psihologije u mom poslu je vrlo poželjno, a ja primjenjujem sve ono što sam kroz svoje školovanje naučila iz psihologije i alternative.
Što prenosite polaznicima, što je najvažnije da nauče – osim šminkanja?
U jednom centru za poduku radeći oko 1,5 godinu educirala sam više od 150 djevojaka koje su upisale programe ili za osobne ili za profesionalne potrebe.Neke od njih koje su iskazale volju i želju za profesionalnim radom i usavršavanjem, nalaze se trenutno u RED LIPS teamu, koji će sudjelovati na sajmovima, modnim revijama u RH i izvan nje.
S obzirom na to da sam poduzetnica od samih početaka stvaranja poduzetništva u Republici Hrvatskoj i na temelju svog znanja i iskustva, polaznice sam osim što sam ih upoznala s tehnikama make upa, prenijela im i znanje i iskustvo o važnosti uspostave dugoročne dobre komunikacije s klijentima, kao i o mogućnostima stvaranja svojih prilika za samozapošljavanje.
S obzirom na to da sam otvorila svoj make up studio u kojemu osim šminkanja za sve prigode,provodimo programe edukacije za osobne i profesionalne potrebe,održavamo tematske radionice za profesionalne vizažiste, holističke radionice, a pripremamo i nekoliko novih projekata koji će uskoro biti predstavljeni. U centru nisam nastavila s nastavom, jer bi to bio naravno, sukob interesa.
Neki trendovi za 2016.?
Poznata izreka još poznatije Coco Chanel „Manje je više“ naša je vodilja prilikom šminkanja. I prateći trendove modnih pista svjetskih metropola, ove godine smo mi u trendu. Haha… Ove godine modni trendovi su vrlo lagane podloge, prirodno oblikovane obrve, svježi i nježno prirodno rumeni obrazi, dakle bit će ova godina godina prirodnog izgleda.
I moj zaštitni znak –crveni ruž-po kojem je studio i dobio ime, trend je u 2016. godini, jer su ga i svjetski vizažisti uvrstili u svoje make up -ove. Ja ga i inače volim preporučiti ženama, pogotovo onda kad se ne osjećaju najbolje, da ga nanesu na usne..i odmah će bit bolje jer crvena boja ruža podiže vibraciju i daje posebnu moć.
Poruke djevojkama/ženama koje se žele time baviti?
Dobro proučiti ponudu za edukaciju na tržištu i odabrati za sebe odgovarajuću edukaciju. Trebali bi znati da kad završe edukaciju, da su tek na samom početku učenja i da im predstoji jedno određeno vrijeme usavršavanja, kako bi zaista postale prave profesionalne make ap artistice, naravno uz korištenje svih ponuđenih prilika za rad i vježbu, tako i volontiranja na određenim projektima radi stjecanja dodatnih iskustava, ovisno u kojem smjeru se žele specijalizirati, što ih zanima….beauty, kazališna, filmska ili televizijska šminka.
Unutar Udruge „SENSEI“ osnovala sam Club profesionalnih vizažista, koji će djelovati na teritoriju cijele Hrvatske uz suradnju za inozemnim vizažistima, a čiji članovi će imati posebne iskaznice kako bi mogli imati identifikacijsku ispravu da su zaista profesionalci.
Imat će i mogućnost sudjelovanja na raznim projektima, određenu pravnu zaštitu ako se pojave problemi na terenu, kupovinu šminke s popustom…..i slično.Imat će svakako i prava i obveze sukladno Statutu i Etičkom kodeksu.
Zajednički ćemo puno lakše riješiti sve probleme koji nam se pojavljuju u našem poslovanju.
Uskoro će biti aktivirana stranica sa svim potrebnim informacijama, kao i s on line pristupnicama za učlanjenje o čemu ću sve obavijestiti preko društvenih mreža. Svakako bi htjela ovim putem iskoristiti prigodu i pozvati sve kolegice i kolege našeg zanimanja da mi se pridruže,a koji žele da mi se i jave i da krenemo zajednički u podizanje kvalitete našeg zanimanja na višu razinu.
