Hrvatska redateljica i scenaristica Vlatka Vorkapić snimila novi period pice film. „Sveta obitelj“, film prepun mračnih tajni, vodi nas u 60-te godine prošloga stoljeća u jedno malo mjesto u Slavoniji, te otkriva mračne tajne koje su dobro sakrivene iza paravana koji krase raskoš običaja, tradicije i norme.
Anitom Matić Delić koja u filmu glumi Anu, ženu imućnog gazde Marka koji je glavni antagonist filma. Otkrila je koje povezanosti njen lik ima s temama koje imamo prilike sve češće čitati na portalima, te kako je došlo do suradnje s Vlatkom Vorkapić:
Kako je došlo do suradnje s Vlatkom Vorkapić n filmu Sveta obitelj?
Prije tri godine redateljica Vlatka Vorkapić nazvala me i rekla da priprema film “Sveta obitelj” za koji je scenarij napisala Slavica Šnur. Odmah sam bila zainteresirana jer upoznavajući Vlatkin i Slavičin rad znala sam da je to sigurno nešto dobro. Ma nije dobro nego odlično!
Scenarij me ostavio bez teksta kao i vrlo kompleksna uloga majke Ane. Slavica je scenarij počela pisati još prije 14 godina inspirirana istinitim događajem jedne obitelji koju je poznavala još kao dijete odrastajući u jednom selu u Slavoniji. Nisam ni slutila da kroz sve te godine Slavica mene vidi u ulozi te žene niti da će Vlatka biti oduševljena mojom izvedbom na prvom probnom snimanju.
Sretna sam i zahvalna što mi je pripala ova uloga, a još sam bila sretnija kada sam saznala da mi muža igra Nikola Đuričko – sjajan glumac, partner, kolega i divan čovjek s kojim je bio veliki gušt raditi kao i s mladim i beskrajno talentiranim glumcima Ivanom Čuićem i Lunom Pilić, koji nam u filmu igraju sina i snahu.
Kako biste opisali svoj lik?
Lik Ane vrlo je kompleksan i taj sam lik čitala kao osobu odgojenu u skladu s vremenom u kojem se odvija radnja filma, rane 1960-te godine. Odgajana u doba snažnog patrijarhata ona se vrlo strogo drži tradicije i sve izvan toga kod nje izaziva sablazan. Bespogovorno se pokorava mužu pa i onda kada ne odobrava njegove postupke ali ne smije suprotstaviti. Toga, na žalost, ima i danas pa stoga Ana nije samo filmski lik iz prošlosti, ona je jedna od žrtava za koje se danas društvo glasno bori da ih zaštitimo.
No, u ondašnje vrijeme tu slobodu govora žene nisu imale, a razvod nije dolazio u obzir pa je svoj spas tražila u vjeri i pokori za krivnju koja joj je nametnuta. Uvučena u perfidnu igru svoga muža, Ana i sama postaje sudionik u zlostavljanju tako što svoj gnjev iskaljuje na slabijima od sebe. Svoju će krhkost i nježnost pokazati tek onda kada ju život stjera u kut iz kojeg neće moći van bez prihvaćanja istine.
Koliko će joj vjera pomoći da sa sebe skine nametnuti osjećaj krivnje za nešto što nije skrivila, kako to sakriti od sela u kojem živi i kako zaštititi svoga sina – sve to daje duboku dimenziju jedne žene koju sam pokušala razumjeti i utjeloviti.
U nastojanju da svoju obitelj zaštiti od seoskih tračeva protiv svoje volje pristaje na postupke koje negdje duboko u sebi prezire i vjeruje da ih može iskupiti. Odgajana u strogom katoličkom duhu ona poštuje svoga muža koji ju nije oženio iz ljubavi, trpi sramotu koju joj nanosi, a nedostatak te ljubavi kroz godine donosi ovoj obitelji svoje posljedice koje se ne mogu sakriti.
Koja je poruka ovog filma?
Ovaj film nemojte propustiti pogledati u kinu jer zaista izgleda impresivno na velikom platnu, a prikrivanje istine te lice i naličje jedne obitelji kroz intrigantne, duhovite ali i dirljive odnose natjerat će vas da preispitate stvarne vrijednosti života i koliko iskreno zaista živite svoj život.
Koliko se kazalište razlikuje od filma? Što je teže?
Kazalište i film razlikuju se utoliko što su dva različita medija pomoću kojih se predstavlja neka priča, odnosi, emocije. Svaki od njih ima svoje zakonitosti i zadatosti. U kazalištu se sve odvija uživo, tog trenutka dok traje i ti su trenutci neponovljivo iskustvo kao i kemija između nas glumaca i publike, odmah znate sviđa li se publici ili ne.
Kod filma je proces nastajanja puno duži i kompleksniji, puno je tu komponenata koje utječu na uspješnost kao i kod predstave, samo što se na konačni rezultat čeka puno duže. Uvijek mi je teško kad me pitaju što mi je draže jer jednako volim i film i kazalište i ne bih se nikada mogla odreći scene kao ni filma. Zapravo, sretna sam i zahvalna što kroz karijeru imam priliku kombinirati svoja glumačka iskustva u oba medija.
