Siniša Škender Kuki, jedan je od poznatijih chefova u Hrvatskoj. Naime, ne samo da je poznat po svom radu, već ga mnogi znaju kao chefa kuhar Hrvatske skijaške reprezentacije i olimpijskog saveza. Iako je 2018. napustio saveze, nakon skoro 12 godina rada s njima, uvijek će nositi sa sobom predivna iskustva koje je proživio s našim vrhunskim sportašima. Kako bi svoju kreativnost kroz hranu što bolje izrazio, Siniša se odlučio upustiti u poduzetničke vode pa tako danas ima svoj street food pokretni ugostiteljski objekat ‘Kuki’ i catering u Velikoj Gorici u poslovnoj zoni MERIDIJAN 16. Budući da nam se Božić opasno bliži, razgovarali smo sa Sinišom o svemu po malo, pa tako i o božićnim delicijama.
„Kao mali uvijek sam volio kuhati i uvijek sam bio uz mamu koja je cijeli život bila izvrsna kuharica, i dan danas je. Oduvijek sam znao da želim biti kuhar. Volim ugodit ljudima i obožavam skuhati finu hrana. Naime, kada su ljudi zadovoljni s pripremljenom hranom te uživaju sitnog želuca, onda sam i ja zadovoljan i sretan. Od samog početka svoje karijere, koja broji već 25 godina, volim raditi ovaj posao jer smatram da je to vrlo kreativno zanimanje, a onda tu mogu izraiti i sebe“, započeo nam je pričati Siniša.
Siniša je radio u brojnim restoranima, na sezoni, ali i u Zagrebu. U Savez je, kaže na, došao sasvim slučajno, preko prijatelja koji je bio trener. „Prvo sam krenuo sa Zagrebačkim skijaškim savezom i onda je jednostavno sve krenulo svojim tokom. Otišao sam na jedno skijanje s njima, pa drugo, pa treće i to je bilo to. Zapravo je osjećaj bio kao da sam s obitelji, kao da smo svi obitelj, a ne da radim svoj posao“, kaže te nastavlja: „Razlika između klasičnog chefa restorana i chefa Skijaškog saveza je velika. U biti, s tim ljudima boraviš, živiš, kao obitelj su ti. Inače, svatko ima svoje želje koje u principu shvatiš nakon nekog vremena provedenog s njima. U krajnosti sve to dobro funkcionira jer puno vremena provodim sa sportašima i naučim što i kako žele. Kada sam bio na skijanju sa skijašima njihova hrana je bila prilagođena njima. Oni su imali doručak, ručak, večeru, međuobroke, slastice, voće. To sam sve bio obavezan nabaviti, pripremiti i poslužiti“.
Priča nam kako je sa skijašim prošao gotovo cijeli svijet te podijelio neke od anegdota poput toga da se znalo dogoditi nekada nisu niti znali gdje je grad, a kamol i dućan. Sa smiješkom na lice se prisjeća tih avantura kada su tražili dućane nakon sati i sati putovanja kako bi sportašima skuhao nešto.
Ono što nas je posebno zanimalo jest kako radi jelovnik za sportaše: „Kada sam išao na Olimpijske igre svaki sportaš je imao svoj jelovnik koji se slagao u skladu s trenerima, liječnicima i nutricionistima. Hrana uvelike utječe na tijek treninga i sportaša, a pogotovo skijaša jer se iznimno puno troše“.
S obzirom na to da je Siniša svakodnevno u kuhinji i kuha za druge, upitali smo ga što voli kuhati za sebe ili mu je ipak draže da mu netko drugi skuha. „Za sebe volim najviše kuhati gulaš tjestenine, a čak i ribu i jako guštam u tome. Ja sam kuhar koji iznimno voli domaću kuhinju i tu kuhinju prilagođavam svim uvjetima ili restoranu, a trenutno mom street foodu. Volim domaću kuhinju iz svih podneblja naše Hrvatske“, priča te nam objašnjava da u street foodu radi razne burgere, sendviče, salate, ali i nešto za širu populaciju kao što su domaći ćevapi u somunu.
Uzimajući u obzir da nam se bliži Božić, Siniša nam je otkrio kako u ovo blagdansko vrijeme obožava raditi makovnjače i orahnjače od slatkih delicina. No što se tiče jela na njegovom obiteljskom stolu u vrijeme Božića su klasično meso pečenja, za Badnjak crni rižoto, slata od hobotnice, bakalar na bijelo. Ipak, posebno je popularna njegova francuska salata koju radi sa svojom, domaćom majonezom. Ne samo da u ovim delicijama može guštati Sinišina obitelj, već i svi oni koji ne stižu sami pripraviti ova jela pa mogu i naručiti kod ‘Kukija’.
