Iza novog hrvatskog brenda Bolkica krije se stara vještina koju je vlasnica brenda Puljanka Ivana Bolković naučila od svoje bake.
Posebnu pažnju posvećuje odabiru kvalitetnih materijala S pet je Ivana uz baku stvorila svoju prvu rukotvorinu od žute vune. Iako oblik nije bio onakav kakav je zamislila, rodila se ljubav.
Baka s kojom sam provodila jutra je često plela, prisjeća se Ivana. “Ja sam joj rado pomagala dok jednoga dana pred mene nije stavila klupko žute vune. Toliko sam griješila i kretala ispočetka da bi na kraju isplela nešto što je imalo oblik Istre”, kaže sa smiješkom. Dugo godina ga je baka čuvala. Od tada sam povremeno plela, ali nikad kao sada.
Ivana i njen brat su zahvaljujući baki imali prave džempere s likovima iz tada najpoznatijih crtanih filmova, a uz jednu plela je i druga baka, kao i mama.
“Bili smo baš ponosni”, priča nam Ivana. “Mogle su nam isplesti što god smo brat i ja poželjeli. Tada, u vrijeme kad nije bio tako velik izbor odjeće, mi smo šetali u njihovim kreacijama.”
Inače, ova komercijalistica i dobra poznavateljica maslinovog ulja nakon što odvodi ture gostiju kroz maslinike i s njima kuša najfinije primjerke, opušta se upravo uz pletenje i heklanje.
“Možda zato što je sve počelo kao igra, a možda baš zato što mogu stvoriti nešto unikatno i posebno, otkriva Ivana. Živimo dosta ubrzano i stresno, a ovo je vrijeme kad sjednem i uživam u miru i svojim mislima.”
Prva rukotvorina koju je Ivana isplela je kaputić za svoju mezimicu Lulu.
“Osjećaj da sam nešto stvorila svojim rukama je neopisiv, odmah nadodaje. Nakon kaputića počela sam plesti kape, sve dok se nisam upoznala s novim materijalom. Zpagetti yarn ili reciklirani pamuk me osvojio jer sadrži i tu ekološku komponentu. Misao je isprva bila da isheklam jastuk, ali sam se u trenutku predomislila i izradila svoju prvu torbicu.
Od tog trenutka Ivana je znala da je otkrila što točno želi izrađivati. Iako je svaki početak težak, nije odustajala.
Prvih nekoliko torbica sam, prisjeća se, isheklala i potpuno rasplela, ali sam, poučena iskustvom iz najranijih dana, na to i računala. Na to računam i kad pokušavam stvoriti neki novi bod, novi način heklanja.”
Pri izradi koja traje satima, nekad i danima, ova svestrana Puljanka koristi samo prirodne materijale. Pamuk i drvo do kojih nije uvijek jednostavno i lako doći.
Svaka torbica nastaje spontano i tijekom procesa izrade često tek u zadnji čas odlučim kako će konačno izgledati. Detalji se sami slažu. Ručka, privjesak, mašna. Bitan je taj dobar osjećaj, kaže Ivana kojoj je prije svega bitno da i sama bude zadovoljna s konačnim proizvodom.
Kreacije boja i oblika
S bojama se nikad ne limitira. One su sastavni dio njenog života, pravo veselje. Ljeti je, kaže, sve šarenije i veselije, no to ne znači da ni zimi iz njezine radionice ne izlaze komadi u toplim bojama. Podrška prijatelja i obitelji joj je, ističe, od velikog značaja, a da je Bolkica osvojila brojne Hrvatice, dokazuje sve veći broj primjeraka u njihovim modnim kombinacijama. Neki od komada otputovali su i u inozemstvo.
Granice ne postoje, zaključuje Ivana. “Što više pletem i heklam, više ideja imam. Jedan je to začarani krug lijepog i kreativnog iz kojeg ne želim nikad izaći.”
