Umrla je. Da, svi na kraju umremo, samo se ja trudim da to ne bude prije reda i bez veze. Kome još treba veza za ulazak na vrata Pakla i Raja? Pih. Ti koja čitaš, produži si život, skokni na pregled!
A tipična, B pozitivna, CINična, Dosadna – nikada. Moji ginekološki nalazi su abecedenim redom jako blizu posljednjem slovu. Ž –ivot. Nema čega nema, nema čega nije bilo. Je li mi to trebalo? NE. Jesam li kriva? NE! Vrijedi li mi išta to što znam da sam praktički nevina najebala zbog tuđe greške? NE. Optuživanje nema smisla kad si ti ta koja leži po drugi puta na operacijskom stolu i kad si ti ta kojoj kopkaju po grliću maternice kao Bandić po cestama Kozari boka.
Zarazu HPV-om može imati svaka osoba koja je ikad imala genitalni kontakt s osobom koja je inficirana HPV-om. Većina ni ne zna da je zaražena, no to ne znači da se zaraza nije dogodila. Znaš li ti da je sada muha prdnula na sjeveru Afrike drito u trenutku kad je mali Meksikanac na drugom kraju svijeta zamotao sedmu tortilju u minuti? Ne znaš, a to se svejedno dogodilo i postoji šansa da ćeš neodlaskom doktoru zarazu pretvoriti u rak grlića maternice.
Dug je put do toga, ali uostalom, dug je put i do Amerike pa ljudi tamo odlaze. Velika većina žena s karcinomom vrata maternice nije redovito testirana, i to je jedan od glavnih razloga zašto doktori kimaju glavom i pizde kad im se pojaviš nakon tri godine friško obrijana i namirisana.
Je** se njemu jesi li bila na brazilki ili si zarasla k’o susjedova živica ljeti. On (ili ona) ne pametuju ti bez razloga ako ti stoti puta govore da moraš na PAPA test jednom godišnje.
Fotografija: Poliklinika Ginecej
„Ali doktore, prosjek godina kod žena koje imaju rak grlića maternice je 33+, a ja imam 27…“ diktiram ja doktoru na jednom od pregleda nakon rekonizacije*.
„Da, i? Što ti vrijedi statistika kad si ti dobila rak i kad smo već izvadili cijeli grlić maternice. Zaboravi brojke, pazi na sebe i ostani trudna što prije. Ne možemo se ovako igrati zauvijek.“ kaže moj doktor Bijelokutić dok čačka po meni.
„Meni ti ovo super izgleda, znaš?“ dobacuje kompliment mom izranjavanom grliću u tragovima
Pucam od smijeha dok ležim na stolu i smišljam što da odgovorim.
„Pa… hvala. To mi još nikad nitko nije rekao.“ odvalim i zahvalim Bogu na ovom spaljenom biću koje ne zna za dramu i depresiju. Svaka loša situacija ovdje postaje pozitivna, svaka suza se zaledi u kutu oka i pretvori u smijeh, svi loši nalazi nađu način da postanu bar malo bolji.
„Nije to tako strašno. Svaka dva mjeseca ćeš dolaziti na preglede, pazit ćemo na svaku promjenu a ti se fakat potrudi da ostaneš trudna.“ ponovni je zaključak cijele moje priče.
Loši nalazi, konizacija, rekonizacija, loši nalazi, dobri nalazi, upale koje ima 0,1% žena na svijetu i ja, nerazjašnjeni nalazi, upale… kužite poantu? SVE što se loše i atipično može dogoditi, događa se na mom grliću u tragovima. Ali, zato ja nemam PMS, glava me ne boli nikada i nemam prištiće po dupetu. Sretno dijete! E da, dijete. To bih ja trebala „odraditi“ u nekom kraćem roku. Šalu na stranu, moja maternica će jednom morati van, a prije toga bi bilo lijepo da u njoj nastane neki novi život. Realnost od koje nema beganja.
„Dakle, godinama se trudim ne ostati trudna, a sad kad bih htjela, možda neću moći?“ upitam onako usput doktora, jer mi je i ta opcija pala na pamet
„Ne bi trebalo biti problema sa zatrudnjivanjem, ali izdržavanje trudnoće bi moglo biti malo teže. Iako, ti si mlada, pa vjerujem da neće ni to.“ Dobivam odgovor koji me umirio na trenutak.
Nećete vjerovati, jedan muškarac…
Ukratko, jedan muškarac, jedan tip HPV-a, dovoljno da uništi jedan život. Ne vjeruj muškarcu ni kad kondome nosi! Vjeruj, draga moja, jedino svom doktoru (doktorici) koji te moli da dođeš barem jednom godišnje. Ne trebaš imati sedam partnera da bi popušila zarazu HPV-om i ne daj Bože nešto gore.
Dovoljno je, koji puta, da imaš jednog, malo osjetljivije tijelo, mrvicu loše sreće i završiš kao ja. Osluškuj svoje tijelo, ono zna najbolje, a slušaj i mene povremeno. Rak se ne događa nekom drugom, događa se tebi! Od vas deset koje ovo čitate, devet ima neku vrstu zaraze HPV-om, a jedna je možda već i na putu da razvije CIN**.
Otprilike ovoliko vremena koliko ti je trebalo da pročitaš ovaj tekst, trebat će i ginekologu da te pregleda. Možeš mu čitati i prijašnje nastavke, nikad ne znaš, možda je to baš najbolji doktor na svijetu, moj doktor Bijelokutić, pa me ispravi u ponekom navodu. Jer ipak – on zna najbolje.
Mjesec je borbe protiv raka dojke, ali nikako ne zanemari getribu. Prepipati sise (za početak) možeš i sama, za ovo drugo, ipak treba stručnjak.
Pojmovnik
*rekonizacija – Konizacija je kirurški zahvat kojim se izreže dio bolesnog vrata maternice u obliku konusa. Ima terapijsku, ali i dijagnostičku vrijednost. Rekonizacija je ponovljeni postupak.
**CIN – Cervikalna intraepitelna neoplazija – CIN predstavlja intraepitelni predstadij raka vrata maternice, abnormalne promjene. Srećom, nisu svi stupnjevi CIN obavezno i prekanceroze: u to doktori ubrajaju samo tešku displaziju i CIS (promjene označene s CIN3).
*** Frendica – ja, koja ti pametujem jer ne želim da prolaziš ono što sam ja. Javi se slobodno.
Voli te Tvoja Frendica***
