Radove mladih, domaćih autora nažalost ne susrećemo toliko često. Zato smo danas postavili par pitanja Dariji Keršić. Daria Keršić je knjigu Moć Albiura zamislila kao prvi dio trilogije, a prati mladu osamnaestogodišnju djevojku Loretu Denonu i legendu vezanu uz nju.
Kako to i inače biva, glavna protagonistica romana nije upoznata sa svojom sudbinom i provodi dane u tipičnom ponašanju mladih tinejdžera koji provode dane u razmišljanju i potajnom obožavanju osobe u koju su zaljubljene. A predmet njenog obožavanja je Oliver – mladić koji se nedavno doselio u Pulu i pred kojim se uvijek ponaša, kako Loreta kaže – retardirano. Da, Loreta je kako se kaže “mlada, luda i zaljubljena”! Samo ono što Loreta ne zna, jest velika borba između dobra i zla koje se odigrava oko nje, koja će se uskoro uplesti između nje i Olivera, te srušiti cijeli njen svijet.
Dobro, tko je Daria?
Ja sam 26-godišnja magistra ekonomije s iznadprosječnim zanimanjem za sva umjetnička područja, pogotovo ako se uzme u obzir izbor mog završenog studija. Otkad znam sa sebe se pomalo bavim pisanjem, no nisam nikad očekivala da ću zaista jednog dana ugledati svoj fantasy roman za mlade ”Moć albiura”, k tome i tek prvi dio trilogije, ukoričen na policama knjižara u izdanju izdavačke kuće Algoritam.
Bavim se i glazbom – pjevanjem u akademskom zboru FFZG-a Concordia discors, a mogu se pohvaliti i nastupom na Sziget festivalu u Mađarskoj prošlo ljeto, u sklopu dueta Siren and the Wolf. Nedavno sam završila filmsku školu u sklopu Kinokluba Zagreb. Podjednako me privlači pisanje scenarija i filmska režija, a trenutno nastavljam i s pisanjem trilogije ”Albiurana”. Kako sam se u posljednje vrijeme više bavila knjigom i pohađanjem spomenute filmske škole, sad me čeka vrijeme da se posvetim glazbi te snimim autorske pjesme (najlakše bi ih bilo opisati kao jazzy-indie).
Inače se bavim freelance copywritingom i community managementom. S obzirom na to da sam noćni tip (pa tako i pišem noću), više mi odgovara da nemam ”standardno” radno vrijeme, a pogotovo zato što mi to daje prostora za putovanja – koja su sada i obavezna u sklopu promocija knjige.
Svi mi nekad i negdje skriveno piskaramo, ali kada ste počeli (ozbiljno) pisati i zašto?
Da, istina je da sam oduvijek nekako piskarala, kako je rečeno, no prvi put da sam zaista odlučila napisati roman bilo je otprilike na polovici moje prve godine studija, dakle, pred otprilike 8 godina. Naravno, u samom početku nisam ni razmišljala o tome trebam li nekome pokazati roman, pisala sam samo za sebe.
S negdje taman između 19 i 20 godina, odlučila sam se upisati na radionicu romana u CeKaPe-u, Centru za kreativno pisanje. Tadašnja mentorica Milana Vuković Runjić dogovorila mi je sastanak s Nevenom Antičevićem jer je smatrala da je moj fantasy roman idealan upravo za njih. I nakon tog sastanka – imala sam urednika i izdavačku kuću.
Tko i što je najviše utjecao na stil, odakle izbor teme?
Dakle, oduvijek sam ja nešto pisala, ali obično nisam mislila da će se išta ozbiljnije izroditi iz toga. Pred kraj prve godine faksa me jednostavno nešto puklo, više kao prosvjetljenje, da pokušam izmaštati neku priču i pokušam pisati. Em su mi ostali pisci, koji su mi dragi sami po sebi, inspiracija i divim im se, pa te valjda to i nesvjesno ponuka da se sam okušaš, em mi se sviđa jako onaj osjećaj koji ti ostane nakon što pročitaš neku dobru knjigu, nekako ti je istovremeno drago da si je pročitao i tužan si jer je završilo i sretan si jer si bogatiji za taj još jedan novi svijet koji si upoznao zahvaljujući knjizi. I poželiš da i sam možeš pružiti taj osjećaj drugim ljudima i rodi se želja za knjigom.
Što se tiče tematike, nekako uopće nije bilo mozganja oko žanra, automatski mi je bilo najprirodnije odabrati fantasy jer ga oduvijek volim i obožavam maštanje, zvučalo mi je daleko zanimljivije nego nešto realistično. Više od polovice vremena živim u nekom svom svijetu. A konkretno anđeli i demoni su odabrani jer sam nekako oduvijek fascinirana njima, imam dosta predmeta koji imaju motive anđela i zapravo je bilo dovoljno osvrnuti se po sobi za inspiraciju. Isto tako, nisam htjela da budu vampiri u pitanju, da ne ispadne da kopiram Twilight, da sam uzela čarobnjake, ispalo bi da se furam na J. K. Rowling (iako obožavam Harryja Pottera, nije mi bio cilj da ispadne da pokušavam kopirati nešto), i slično. Naravno, kasnije se planiram okušati i drugim žanrovima, ali zasad sam ipak zarobljena u fantasy svijetu.
Zapravo mislim da nema nekoga tko je baš direktno utjecao na stil pisanja, baš sam se trudila da ne liči na ničiji stil – koliko se to da kontrolirati. Čak nisam htjela čitati ništa povezano s anđelima i demonima za vrijeme razvijanja svoje priče jer me bilo strah da podsvjesno to može utjecati na mene.
I sad kao na kakvom razgovoru za posao, gdje se vidite za 5 godina?
Daljnji planovi su svakojaki – trenutno se prvo moram fokusirati na dovršetak trilogije. Taman pišem drugi nastavak, tako da me čeka još posla. Odrađujem i predstavljana romana po Hrvatskoj, a potencijalno postoji šansa i za izdavanje na drugim tržištima – pa sam trenutno i oko toga zaposlena. Smatram da bi bio pun pogodak da se ova knjiga prevede na engleski jer ovakav žanr odlično prolazi u inozemstvu, pogotovo u odnosu na domaće tržište. Kao što sam ranije spomenula, planiram se razvijati i na glazbenom i na filmskom području – a kako će to ići? Ne znam. Samo znam da moram pokušati. Što se tiče pisanja – nakon ove trilogije, mogu se zamisliti da pišem i ostale žanrove, no zasad je fantasy ipak još u fokusu.
Facebook: Moć albiura – saga Albiurana
