On je sve, ali ne tipičan. Davor Lovrinić je simpatičan dečko koji me ove godine natjerao pogledati cijeli Eurosong. Kako? Putem komentara na storijima svog Instagrama. I smijala sam se i zabavila i složila s puno toga.
Naravno, u nekim stvarima bila sam totalno protiv. Ali, tako to ide!
Tko je Davor? Pjevač? Odvjetnik? Zabavljač?
Davor je osoba koja o sebi često govori u trećem licu. Ali samo na društvenim mrežama, samo kad se šali i želi namjerno biti jedno pretenciozno laprdalo. A šali se gotovo stalno i na to su oni koji prate njegove zgode i ono što on ima za reći odavno naviknuti. Stoga ovdje možemo nastaviti u prvom licu (smijeh).
Za sebe volim reći da sam netko tko je vođen osluškivanjem otkucaja srca. Ako kuca brže – to znači da sam na pravom putu. A gotovo cijelog mog života srce kuca brže kad se nalazim na sceni i ispred objektiva kamera. Tamo je moj dom. I kad god sam i na trenutak pokušao napraviti išta što bi me odvojilo od scene, nešto je uvijek htjelo da se tamo odmah vratim.
Tako je bilo i nakon završenog Pravnog fakulteta. Umjesto u suhoparne urede (u koje nikada nisam kročio), život me istog trenutka odveo na kazališne daske mjuzikla, televizijskih emisija, talent programa…
U bilo koje okruženje u kojem bih putem mikrofona svijetu mogao nešto otpjevati, pokazati ili reći. Tako je ostalo sve do danas. Samo što se u uvjetima pandemije i projekata “na čekanju”, pažnja cijelog svijeta preusmjerila na društvene mreže kao novu “pozornicu”. Na moje iskreno zadovoljstvo, sve me više ljudi svakodnevno pronalazi i na toj pozornici i želi vidjeti ono što prenosim putem suvremenih platformi komunikacije. A to što nastojim prenijeti je uvijek iskren, satiričan, nepretenciozan, pitom i šaljiv komentar svijeta u kojem živimo.
A taj svijet je, složit ćete se, u posljednje vrijeme… neponovljiv.
Ljuti li se tko na tvoje komentare? Je li te tko blokirao? Izvrijeđao?
U svemu što bilo tko radi, pogotovo u današnje vrijeme kada ljudi imaju sve manje “kočnica” i ne boje se svakome reći svašta, uvijek će postojati netko tko se ljuti. Uvijek ćete biti “prokleti ako učinite i prokleti ako ne učinite”. Uvijek će postojati netko kome niste dragi, kome ste dirnuli u ego ili, ako sam potpuno iskren, netko tko ne može ili ne želi čuti istinu čak i kada je ona sa svih mogućih gledišta lišena svake subjektivnosti.
I znate što? Osobno smatram da je to fantastično. Jer ako ste svima super, znači da nešto krivo radite. Budući da moj Instagram profil prati, kako ja volim reći “svatko tko je netko” (nerijetko i, temeljem vlastitog priznanja, da bi vidjeli hoće li biti spomenuti), bilo bi pomalo nerealno očekivati da će baš svi ono što (o njima) kažem dočekati raširenih ruku, s konfetima i malim jednorozima sreće. Zapravo, mene bi uvrijedilo kad bi se svi uvijek u svemu složili jer bi to značilo potpunu negaciju dobrodošle rasprave koja vodi do opipljivog cilja konstruktivnosti komentara. Tko želi živjeti u takvom sterilno učmalom, beige okruženju gdje je sve uvijek svima prekrasno i svi su vođeni “ja se ne bi miješao/la” parolom?
Društvene su mreže danas nešto poput “oglasne ploče” na koju svi čavlićima pribadaju svoje komentare. Primijetit ćete da nisam rekao da su društvene mreže nekakav “javni toalet”, kako se to kolokvijalno voli reći. Jer u javnom toaletu na zidovima su ispisane i uvrede. Onaj tko ono što kažem shvati kao uvredu i ako moram reći: “Ozbiljan sam: šalim se“, potpuno je pogrešno shvatio moju namjeru i samim time se auto-diskreditirao.
Osjećaj da publika cijeni “težinu” rečenog nešto je što nikada nisam i nikada neću shvatiti olako.
Na moju veliku radost, najveći broj ljudi koji prati ono što imam za reći sve shvaća baš kako treba: kao šalu, zabavu, satiru i nešto što ih i same nasmije.
A što da ja radim kad me netko blokira jer primjerice kažem da su njezine ili njegove fotografije toliko obrađene da na njima ne izgleda samo mlađe nego kao da su posrijedi fotografije ultrazvuka i prije nego se rodio/la? Svi su pomislili potpuno isto. Ja samo to isto i kažem.
Zašto to radiš? Zabavljaš se ili imaš neki tajni plan?
Na ovo bih pitanje mogao odgovoriti kao tipičan influencer: “Jedva čekam da vidite što sam vam pripremio!” i onda vremenom shvatiš da su zapravo svojoj kolekciji biljaka pridružili novi fikus (smijeh).
Cijela priča na društvenim mrežama davno je započela kao čista razonoda i drago mi je da su ljudi prepoznali i počeli cijeniti nazovimo to – kredibilitet u mojim satiričkim osvrtima. Taj osjećaj da publika cijeni “težinu” rečenog nešto je što nikada nisam i nikada neću shvatiti olako.
U posljednje se vrijeme otvaraju sasvim nove “tajnovite” prilike i jedva čekam da vidite što će se dogoditi! Ne, stvarno. Ako znate, javite mi. Jer ja ne znam. Šalim se. Bi li planovi bili tajna kad bih vam sve uvijek rekao?
Nekako mi se čini da si, ako smijem uopće procijeniti, prilično iskren, skoro ću reći hrabar u svojim komentarima…
Kada ste iskreni u svijetu za koji se ponekad čini da ide prema tome da je imperativ da svi šute (jer su tako najsigurniji da nikada nikome neće “stati na žulj”), onda stršite kao žirafa u akvariju. Ali istodobno publika tim više cijeni i želi čuti ono što imate za reći jer zna da to ne činite s figom u džepu.
I da, priznajem da nerijetko čujem “ti si tako hrabar” komentare koji pomalo zvuče kao da radiš neko izvanserijsko junačko djelo. Ja sam samo glas naroda. Artikulacija stajališta koja imaju mnogi samo ih izražavaju za svojim kuhinjskim stolovima umjesto na društvenim platformama. Ako vam pritom uspijem izmamiti i osmijeh na lice, moje srce je puno a moj posao obavljen kako treba.
Ponekad ću to učiniti pjesmom, ponekad kroz jedan od brojnih likova koji se pojavljuju na mom Instagramu, ponekad na pozornici ili putem TV ekrana. I uvijek ću nastojati da ono što prezentiram bude iskreno i stopostotno autentično. Zapravo mi je najveći kompliment kad mi ljudi kažu: “Nikada u Hrvatskoj nisam vidio/la da netko radi nešto ovakvo ili ovako kao ti.” To bih mogao shvatiti i kao uvredu. Ali odabirem shvatiti kao kompliment (smijeh).
Hoćeš li se i kad ćeš se baciti u neke zabavljačke vode?
Zapravo sam se u zabavljačke vode bacio sa šest godina kad sam održavao koncerte za roditelje u svojoj dječjoj sobi. Danas bi vam se takvi koncerti pretenciozno nazvali “boutique, intimni koncerti za odabranu publiku” (smijeh).
Kuda god me život odveo, zabaviti ljude oko sebe nešto je što shvaćam ozbiljno, u čemu uživam i osjećam se pravom verzijom sebe kada putem ekrana mobilnih uređaja i putem pozornica svih vrsta uđem publici u dnevne sobe, kuhinje, urede, u njihove živote i barem im na trenutak učinim život radosnijim. Show ide dalje. Show će uvijek ići dalje. To je nešto što je utkano u samu srž moga postojanja.
Mog najdražeg, a uskoro možda i vašeg, Davora možete pratiti na:
- Facebook: facebook.com/DavorLovrinic
- Instagram: instagram.com/DavorLovrinic
