Julija i Mile Knežević proveli su zajedno nevjerojatnih 73 godine. Ona ima 94, a on 101. Unatoč godinama, i dalje se brinu jedno o drugome, dijele svakodnevne obaveze i smijeh. „On usiše, ja obrišem prašinu i tako se snalazimo“, kaže Julija s osmijehom. A njezina najveća želja za supruga? „Da mi poživi do 110 godina!“ Njihova priča možda nije bajka iz knjiga, ali u njoj se krije prava čarolija – jednostavnost, predanost i neizbrisiva povezanost.
Ljubav koja traje više od sedam desetljeća
Njihova priča započela je u Skoplju, gdje su se vjenčali 1950. godine. Taj su dan obilježili skromno: nakon ceremonije otišli su sami na kavu i kolače. „Nitko nije bio s nama, samo mi. Na ručak nas je pozvala supruga kuma – jeli smo grah i ništa više. A onda smo otišli kući da se malo odmorimo i, zna se već, da vodimo ljubav. Što ćemo drugo?“ prisjeća se Julija kroz smijeh za HRT.
Tajna dugog i sretnog braka
Mile je imao 26, a Julija 20 godina kad su se upoznali. Nakon kratkog dopisivanja i razdvojenosti, Mile ju je zaprosio čim je završio vojnu školu. „Kako ona kaže – kleknuo sam i molio. A njezin rođak je rekao: ‘Ako želiš omču oko vrata, evo ti je’“, prisjeća se Mile sa smijehom.
Julija dodaje da je odmah znala da je on taj: „Bio je zgodan, profinjen, nježan prema curama. Imao je kovrčavu kosu, no poslije mu se uništila od šapke i kape. Bio je točan, sve na vrijeme. Išao je na posao, ja sam bila doma, kuhala. Lijepo smo se slagali. Bilo nam je lijepo. Išli smo i na izlete, ali tada nije bilo auta. Putovali smo vlakom, s nekim ćirom, i tako obilazili Makedoniju.“
Povezala ih je i slična sudbina. „Moja obitelj jako je stradala, a i njezina također. Ona je ostala potpuno sama, bez ikoga. I ja isto. Vukla me njezina samoća“, priznaje Mile. Njihov brak preživio je teška vremena, ali uvijek su se oslanjali jedno na drugo. Tajna? Dogovor, razumijevanje i spremnost na kompromis.
„Ne smijemo se srditi ni ljutiti. Možemo se konfrontirati, ali uvijek nađemo zajednički jezik“, kaže Mile. A tko prvi popusti? „Sada ja“, priznaje Mile, dok Julija dodaje: „Ma popustim i ja. Pa mora se, živimo zajedno. Kakav bi to život bio da se durimo jedno na drugo?“
Poštovanje i vedrina – recept za dugovječnost
Mile se ponosi time što u 73 godine nikada nije povisio glas na suprugu. „Nisam joj rekao ni ružnu riječ, a kamoli psovku. Da podignem ruku na nju? Bože sačuvaj! To mi je uvijek bilo primitivno i neizvedivo.“ Julija otkriva i da Mile nikada nije izgubio smisao za humor i vedrinu. „Je, je, bio je šaljiv. Zapjeva, pa pleše po kući. Uvijek je bio veseljak, pa i sada je. I još uvijek ima svoju pjesmicu ‘Veseljak’“, kaže Julija.
Miletova pjesma o stotoj godini života
“Sto godina nije šala,
za života kratko mala.
Doživjeti svoju stotu,
preživjeti treba kvotu.
Svakog dana treba biti,
svoje želje ostvariti.
Zadovoljstvo dobro dođe,
sretan život brzo prođe.
Samo ugled i poštenja,
životna su oličenja.
U djetinjstvu sretan biti,
svoju radost ostvariti.
Roditeljska vaspitanja,
pa i školska predavanja.
Puno sreće, dječjih mana,
nestašluka svakog dana.
Može biti promašaja,
neprijatnih događaja,
karakterna čvrsta volja,
solucija je uvijek bolja.
Mirno stanje, zasluženo mirovanje.
Penzioner si srednje klase,
teški život, dobro zna se.
Mirovine skromne male,
na kapaljku Vlada daje.
Tko preživi takvu kvotu,
doživjet će svoju stotu.”
Tea Bašić je komunikologinja koja je završila propedeutiku psihoterapije i uvodnu edukaciju iz transakcijske analize, psihoterapijskog pravca, a trenutno pohađa napredni studij psihoterapije – TA202. Živi u Svetoj Nedelji s obitelji i nevjerojatno razmaženim biglom. Kada nije za računalom, istražujući ili pišući, pronaći ćete je na planinarskoj stazi ili sklupčanu uz knjigu. Voli putovati, a ljubav prema povijesti pripisuje djetinjstvu koje je provela s djedom, gledajući TV kalendar. Na društvenim mrežama (@teabasicc) nastoji inspirirati i potaknuti druge na čitanje, dijeleći knjiške preporuke i svoja iskustva iz edukacija u psihoterapiji.
