Često imamo dojam da nas svakodnevno okružuju krađe, prevare i gubitak povjerenja, no onda se pojave ljudi poput Ivana Martinovića koji nas podsjećaju da humanost, solidarnost i suosjećanje nisu nestali. Jer kada jedan policajac odluči bez zadrške dati ključeve svog osobnog automobila strancima, i to usred noći, jasno je da još uvijek ima onih koji vjeruju u dobro.
Ivan Martinović, 31-godišnji policijski službenik Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, tijekom rane smjene na graničnom prijelazu Gornja Sela susreo se s neobičnom situacijom koja je mogla imati koban ishod da nije bilo njegove brze i nesebične reakcije.
Sve se dogodilo oko 4:50 sati ujutro kada je na graničnu kontrolu stigao par iz Njemačke, a Martinović je odmah primijetio da nešto nije u redu.
„Primijetio sam da izgledaju jako zabrinuto“, ispričao je Martinović za Dubrovački dnevnik. „Kad sam ih pitao što se događa, rekli su da nemaju goriva i da ženi upravo počinju trudovi. Žurili su u splitsku bolnicu, a nisu imali kako nastaviti put.“
Više od protokola
Na jugu Hrvatske, ovaj policajac našao se pred odlukom koja je zahtijevala više od protokola. Pred njim je stajao automobil s trudnicom u bolovima i spremnikom goriva koji je pokazivao posljednje kapi.
Protokol je nalagao jedno – pozvati Hitnu pomoć. Ali vrijeme, taj neumoljivi sudac u trenucima krize, nije bilo na njihovoj strani. Svaka minuta čekanja značila je prevelik rizik.
U tom trenutku, Martinović je učinio ono što čine ljudi kojima je humanost važnija od procedure – odlučio je slušati srce umjesto pravilnika.
„Postupio sam po savjesti. Dao sam im ključeve svog auta i rekao da idu.“
Bez velike pompe, bez čekanja – dao im je svoj broj mobitela kako bi ga mogli kontaktirati i vratiti automobil nakon što sve prođe.
Nekoliko sati kasnije iz splitske bolnice stigla je vijest: žena je rodila zdravu bebu. Otac se sutradan vratio na granicu kako bi predao automobil vlasniku.
„Bio je presretan. Stalno se zahvaljivao, rekao je da ne može vjerovati što sam učinio. Zahvalio mi je sto puta“, dodao je Martinović.
Njegova gesta nije ostala neprimijećena – razveselila je kolege, obitelj, ali i širu javnost koja je ovih dana žedna dobrih vijesti. No, Ivan ostaje skroman: „Najvažnije mi je bilo da žena bude na sigurnom i da sve dobro završi. Da nisam pomogao, moglo se dogoditi nešto loše. Osjetio sam da to moram napraviti.“
U vremenu kada nas ponekad preplavljuje cinizam, ovakve priče vraćaju ravnotežu. Podsjećaju nas da iza uniforme stoji čovjek – i da, ponekad, jedan automobil može postati sredstvo za početak novog života.
Tea Bašić je komunikologinja koja je završila propedeutiku psihoterapije i uvodnu edukaciju iz transakcijske analize, psihoterapijskog pravca, a trenutno pohađa napredni studij psihoterapije – TA202. Živi u Svetoj Nedelji s obitelji i nevjerojatno razmaženim biglom. Kada nije za računalom, istražujući ili pišući, pronaći ćete je na planinarskoj stazi ili sklupčanu uz knjigu. Voli putovati, a ljubav prema povijesti pripisuje djetinjstvu koje je provela s djedom, gledajući TV kalendar. Na društvenim mrežama (@teabasicc) nastoji inspirirati i potaknuti druge na čitanje, dijeleći knjiške preporuke i svoja iskustva iz edukacija u psihoterapiji.
