U vremenu kada tijelo često postaje izvor boli, nelagode i iscrpljenosti, dr. Meri Bura donosi drugačiji pristup – onaj koji nas uči kako ponovno čuti svoje tijelo, razumjeti ga i pretvoriti u saveznika. Njezin četverodnevni program “O tijelu i tjelesnim simptomima”, koji se od 19. do 22. lipnja održava u Šibeniku, spaja medicinu, pokret, dah i znanje u svrhu iscjeljenja.
S dr. Burom razgovarali smo o tome zašto žene često zanemaruju signale koje im tijelo šalje, kako neliječeni stres postaje bolest i zašto je upravo sada pravo vrijeme da svoje tijelo stavimo – na prvo mjesto.
Kombinirate znanje moderne medicine s tjelesnim terapijama i psihosomatskim tehnikama. Možete li nam objasniti zašto je ta kombinacija toliko učinkovita u liječenju i prevenciji bolesti?…
Ta kombinacija je učinkovita jer je odgovorna i fokusirana, i holistička. Dakle ne zanemaruje ni jedan anatomski ni fiziološki aspekt tijela (npr. gubitak mišića, pojavu bora i starenje, oslabljenu probavu, gubitak kose…), a uključuje sva emocionalna i osjetilna iskustva žene (npr. trnci u rukama, grčevi u nogama, bolovi u kukovima, migrene, anksioznost, depresija, nesanica, razočarenje, strah…). Fokusirana je na izlječenje, ne samo simptoma, nego života. Simptomi su manji problem od bolesnog načina života. Bolesni način života boli mnogo više nego simptom. Ova metoda je odgovorna prema klijentima i zahtjeva odgovornost i od njih. Bez preuzimanja odgovornosti nema rezultata. No, potrebno je znati prave korake, u pravo vrijeme, u pravoj dozi i uz ruke koje te vode i vide tvoje promjene.
Ovdje se radi o mikroskopskom pogledu na nečiji život kroz nečije tijelo.
Tijelo kao mjesto dijagnostike, mjesto terapije, mjesto djelovanja – mjesto boli koje postaje mjestom užitka. Ne onog običnog hedonističkog užitka već pravog punog ispunjenog stvarnog. A taj se sastoji u tijelu koje je oslobođeno napetosti (koja stvara grčeve trnce glavobolje, visoki tlak…), slobodnom što mekanijem tijelu koje lako, sigurno i dobrom procjenom (instinktom) ulazi u nove odnose (s ljudima, hranom, prirodom, Bogom….).
Čovjekov izvor sreće i zdravlja su njegovi odnosi, tamo živi ljubav, a bolest nastaje u nedostatku ljubavi u odnosima (prema sebi, drugima).
Kada žene najčešće počnu primjećivati tjelesne simptome koje više ne mogu ignorirati – i što ih najčešće dovede do vas?
Nema pravila. Mnoge mlade djevojke već u pubertetu primjećuju simptome. Često mi se obraćaju za pomoć njihove majke, no za liječenje maloljetnika uvjetujem istovremeno liječenje roditelja, što vrlo često naiđe na otpor. No nema smisla liječiti dijete dok roditelji, a posebno majka, nije sasvim izliječena ili barem svjesna kako i koji dio svojih problema prenosi na dijete.
No, uglavnom su moje pacijentice žene između 35-55 godina, žene srednje dobi koje kvalitetno vode brigu o svom zdravlju, idu na sistematske preglede i javljaju se zbog patoloških laboratorijskih nalaza.
Često žele popraviti nalaze, a da se ne osvrću na značenja simptoma koje nose (često godinama).
Dolaze zbog patoloških vrijednosti hormona, masnoća, tlaka ili drugih krvnih pretraga, no i simptoma koji ih smetaju poput umora, debljine, vrtoglavice, raznih bolova poput onih na kralježnici ili bolova poput migrene, ali i zbog zelje za boljim zdravljem i edukacijom o prevenciji.
Kad dođu, na meni je da nađem jasnu poveznicu njihovih simptoma s njihovim ponašanjem i životnim stilom pa to popravljamo holističkom liječenjem koje uključuje detalje prehrane, suplementaciju, te antistres.
Program u Šibeniku nosi snažnu poruku – tijelo kao saveznik, a ne teret. Što to konkretno znači u svakodnevnom životu jedne žene?
Englezi su pokorili svijet jer su snažni. Fizički snažni. Puno snažniji od nas Hrvata. Godinama sam radila s engleskim pacijentima, dobro ih poznajem. Ta njihova fizička snaga se očituje u njihovom hodu (hod pokazuje sve nijanse tonusa/napetosti), a između ostalog ukazuje na dvije važne oprečne situacije:
- znaju da imaju snažne mišiće i s tom velikom snagom lako potiskuju stres (sve dok ne odu na spavanje,… gotovo svi pate od nesanice-dakle kad se mišići trebaju opustiti tada otpuštaju stres…)
- drugi dio odnosi se na mentalno stanje uma koje utječe na tijelo, a svi Englezi to posjeduju – a to je da se nikad ne žale, ili možemo to reci i ovako – ignoriraju poruke i stanja svog tijela.
Zašto podcrtavam fizičku snagu Engleza – zato što je njima njihovo tijelo stoljećima bilo saveznik u osvajanju kontinenata, ali u svakodnevnom životu im je najveći protivnik, a posebno po noći kada to tijelo treba uspavati, opustiti.
Svaki segment emocionalne anatomije tijela, a posebno mišić kao najveći organ (organ koji kvalitativno spaja organe…) se skuplja i širi ili ako hoćete stišće i opušta.
Akutni stres stišće.
Kronični stres ne opušta.
Nije problem u stiskanju i napetosti kad je ona potrebna – problem je u neopuštanju.
Problem je kad druga faza izostane. Kad izostane pravilno opuštanje mišića, kad izostane potpun izdah nakon udaha, kad izostane ritmična dijastola iza sistole… kad tijelo izgubi fiziološki ritam. Tu nastaje problem, tu se stvara stresni obrazac i nova stresna struktura tijela.
Život je pokret i pokret najbolje pokazuje koliko je tijelo u patološkoj funkciji. Pokret hoda, pokreti crijeva, pokret govora, srca… (aritmije?!).
Kada previše radimo i ignoriramo žudnju tijela za odmorom od saveznika radimo protivnika.
Tijelo koje ignoriramo, s kojim nemamo odnos, kojeg ne vidimo i ne čujemo nakuplja stres u obliku napetosti (koji se manifestiraju kao artritis, migrena, tlak, burnout, bolan vrat, kvarljivi zubi zbog stiskanja čeljusti…), a ta napetost se s vremenom pretvori u kronični umor, pa u kolaps i na kraju u neku ozbiljnu bolest.
Ignoriranje tijela jest nedostatak odnosa s tijelom.
Imati odnos je ključno.
Kao i s kim ili čim nemaš odnos, ali to je opet sasvim druga tema.
Odnos može biti prema tijelu, prema obitelji, prema sebi, prema svojoj zemlji…
Jedino njegovanje odnosa daje životnost i smisao životu a to njegovanje odnosa zahtijeva vrijeme i prostor, a za zauzimanje vremena i prostora potreban je napor, disciplina i dosljednost.
Pa kada dosljedno imaš pažnju na svom tijelu (znači koristiš vrijeme i prostor) gradiš strukturu unutar sebe (jačaš se), održavaš odnos – to se odmah vidi na tvom hodu, tvojim mišićima, tvom izrazu lica, oblačenju.
Tvojoj okolini je u svakom trenutku jasno kako si ti iznutra (kakve odnose gajiš i kakva su bila tvoja iskustva) i u skladu s tim će se odnositi prema tebi.
Ta poruka koju dobiješ od okoline o sebi utječe na tvoj život. Diže te ili te ruši.
Naravno-jasno je-to je refleksija tvog odnosa prema samoj sebi.
Odnos prema sebi, ta struktura nevidljivih niti mentalne i fizičke protokolarne preciznosti daje ti kvalitetu života u sadašnjosti.
Snagu i moć. Daje ti imunitet. Doslovno.
Zato za još bolji život uloži u odnos(e).
Odnos je protokolarna stvar, strukturirana stvar, koja ima vremenski tijek, ključne točke i linkove koji to povezuju.
Da bi se nešto pomaklo i dogodilo potrebno je kretanje iz točke A u točku B, ne obrnuto. I ono nešto što će pomaknuti A u B. Dakle važan je smjer i kvaliteta i kvantiteta same promjene. Npr. ne možeš mijenjati misli da bi promijenio tijelo. Jer je tijelo brže od misli jer je podsvijest brža od svijesti.
No možeš npr. s malom promjenom na mikrobiomu (preko prehrane, napitaka, probiotika, svjetla, ulja….) utjecati na svoje raspoloženje, preko njega na hormone, preko njega na tlak… na snagu, na izgled… i obrnuto-ovisno koji si konstitucijski i psihosomatski tip, tj. gdje leže tvoje prednosti, a gdje slabosti.
Bez te početne točke, sve se svodi na brljavljenje i intoksikaciju s informacijama.
Jedan od ciljeva programa je pomoći ženama da nauče prepoznati signale svoga tijela. Koji su to najčešći signali koje većina nas ignorira?
Najčešće se ignorira umor, odnosno odmor nakon bilo kakve vrste rada, posla, angažmana. Skače se s obveze na obvezu. Često nepotrebno.
To ima veze sa živcima, i drugim opsesivnim radnjama, dubokim nesigurnostima i težnjama savršenstvu, trčanjem za ciljevima s kojima na kraju ne znamo što bi.
Ciljevi postaju smisao. Većini žena najveće zadovoljstvo pričinja dobro obavljen posao. Kako to znam? 20 god svakoj ženi postavljam to pitanje i više od 80-90 % žena kaže da im najveće zadovoljstvo pričinja dobro obavljen posao. Meni to više sliči na potrebu da se nečeg riješe, želja za osjećajem da se više s tim ne treba baviti.
Koliko su pokret, dah i glas moćni alati u iscjeljenju – i kako ih konkretno koristite u ovom četverodnevnom programu?
Pokret dah i glas imaju svoj tonus i svoj ritam.
Tonus možemo primarno koristiti kod dijagnostike a ritam kod terapije. Znate ono, ispala sam iz ritma. E pa vraćamo se u ritam, no to svakako ne znači neki idealan ritam, što često u nekoj dobi nije više ni moguće. Kad vidite stare ljude samo kako hodaju, jasno je da im ni tonus ni ritam nisu od koristi, naprotiv. No laganim vježbama koje se provlače kroz određene tehnike plesa i pjevanja pomažu opuštanju mišićnog tonusa, hvatanja ritma, i ono najvažnije, spoznaja, osjećaj koliko zapravo uživamo kad nam je ritam dobar.
Dakle izvana opušteno tijelo s iznutra strukturiranim osjećajem snage i zdravim instinktom spremno na dobre odnose, u svom ritmu.
Zašto mlađe mame ponekad padaju u depresiju? Dijete ih izbaci iz ritma. Jer dijete ima prirodnu sposobnost krasti svu majčinu pažnju. Mama se taman hoće odmoriti i počne čitati novine. Dijete instinktivno odmah, ali odmah, osjeti da majčina pažnja više nije na njemu/njoj i plače, traži mamu. Mama ne može uz bebu biti u svom ritmu. Osim ako to ne prihvati… tako da svoj fokus stavi na odnos s djetetom, a ne obaveze oko djeteta.
Zašto ste odabrali upravo Šibenik i D-Resort kao mjesto za održavanje ovog programa – koliko ambijent utječe na proces opuštanja i iscjeljenja?
Naša okolina, uključujući ljude i mjesto boravka, najviše utječe na naše zdravlje.
Puno je važnije promijeniti i mijenjati okolinu nego sebe… no to je druga tema…
Gdje se odvija naš program?
Što nas čeka? Dobar feng Shui, dakle dobro posložena energija stvari oko nas, dobar pogled, puno svjetla i sunca, drveni podovi i zidovi, uz bijeli čisti kamen, pogled na more, jahte, jedrilice, panoramski pogled na cijeli Šibenik, u dvorani učimo uz stabla maslina, puno lavande i ružmarina.
Divni mirisi mora, predivnih mediteranskih biljaka posađenih oko dvorane, a u dvorani esencije eteričnih ulja.
Uz dvoranu bazen i spa.
Može li ženstvenije? Zdravije?
