E ne znam što mi je gore, Big Brother ili činjenica da uskoro počinje predizborna kampanja, sučeljavanje, pljuvanje i slično. Već je, zapravo, neslužbeno počela, poput kakvog uragana. Prije parade i Knina, nenadano su se probudili domoljubni osjećaji i ljevici i desnici i onima centriranima. Pa ljudi moji, je li to moguće?! Otvaraju se vrtići, dvorane, svaki kvart ima neki „dernek“ na kojemu se zgodno poslikati. Još samo da saznamo datum do kojega će trajati ovaj cirkus. I molim te, Bože, što kraću kampanju, jer je već sad neizdrživo. Retorika napadačka, kao na teniskom terenu, samo nikako nitko poentirati onaj as i začepiti gubicu protivniku. Još samo čekam da se krenu bacati novci na džambo plakate pa da nam se svako jutro, na putu do posla, smiješi retuširano, ispeglano, napudrano, lišce budućeg velikog vođe. Da. Muškarčine. Ženku već imamo u roza she.hr kombinaciji s umjetnim trepavicama i osmijehom od uha do uha na svaku sitnicu. Divno li je, Bože moj, nekim ljudima.
Striček ljevičar je prepoznatljivo bahat. Već sam pisala o njemu kao alfa mužjaku, a ovoga desničara nikao ne mogu pročitati. Ima mi iritantan glas pa taj gumbić „ off“ u mojoj glavi prebrzo proradi. Nije mi jasno kako on misli biti „mladi“ tata i voditi državu!? Djeca plaču po cijele noći, žene su iscrpljene prvih par mjeseci… Ne misli valjda spavati u drugoj sobi i pustiti ženu da sve radi sama!? Pa to bi bila totalna sramota. Ne znam ni kako bi potencijalna buduća Vlada donosila odluke s neispavanim, nervoznim velikim vođom. Hm… Možda i ne bi bilo neke razlike u odnosu na sadašnju.
Zaboravite, molim vas, na trenutak ovaj prekrasni vikend iza nas. Kad krenu kiše jesenje, na što će nam se svesti život u ovo predizborno vrijeme. Kad sam ja bila dijete, nedjelja je bila super dan. Započeli bi Njedjeljnim prijepodnevom, Nedeljnim zabavnikom, Muzičkim toboganom, Snorkijevcima, Čudesnom šumom, Bipsićima… Onako da te nije bilo sram sjesti sa starcima i pogledati. Popodne, negdje oko 17 sati, bi bio neki gledljiv film apsolutno svima u kući. Gledali smo košarke, nogomete, atletike, odbojke, tenise…. Veselili smo se kakvom brzinskom kolaču ili pudingu iz vrećice. Ja sam se veselila i jabukama koje bi mama, čini mi se, nabavila preko sindikata. Ne sjećam se pretjerano čokolada, ali znam da sam obožavala Kiki bombone. Onda bi slijedio kupanac, pa neka emisija ili film, ne sjećam se točno, i bio si spreman za ponedjeljak i školu.
A danas? Molim vas, neka Nedjeljom u 2 postane Nedjeljom u 22. Srećom, na granične slučajeve iz Big Brothera gledat ćemo u kasnijim terminima. Farma, možda, koga nauči što je to vrt. Kad bismo bar mogli potpuno ukinuti svu domaću produkciju serija na tragu sapunica. I, eto, još samo molim da sučeljavanja budu iza 22 sata, da nam djeca ni to ne gledaju. Tolerancija, pravo na stav i mišljenje, pa i pristojnost nam nisu jaka karika, pa bolje da i to propuste.
