Drama Queen: Ali, to nije sve…

Brzopletost i multitasking su majka svih mojih gluposti, a u četrdesetima sam pomislila da vidim i čujem neka slova kojih nema. Doista sam pomislila kako možda imam disleksiju ili disgrafiju. Danas je tako moderno imati neki poremećaj pažnje. Onda sam samo zaključila da sam možda premorena glupostima…

S druge strane, imam jedan neobičan talent – pamtim te gluposti. Ne pamtim imena, najčešće se ni ne sjetim što sam kurtoazno izrekla na nekim druženjima, ali ću zapamtiti, primijetiti što je tko, kada i kako pogledao, nosio ili izrekao. Onako, krajičkom oka ću uhvatiti ili na pola uha čuti. Ne znam ni sama kako mi to uspije. Ali, ta neka moć opažanja oduvijek je prisutna iako je često neželjena. Jer, blaženi su oni koji žive, a ne znaju.

Kad sam bila mlađa, ovome svome talentu nisam pridavala previše pažnje, sve dok na jednom obiteljskom druženju, prije kojih petnaestak godina, nisam do u detalje opisala svog praprastrica koji je umro kad mi je valjda bilo četiri godine. Svi su me u čudu gledali i u nevjerici slušali kako opisujem dekicu kojom je bio ogrnut, šubaru, koju je valjda i usred ljeta nosio, te brčiće… Sad kada sam “ostarila”, počela sam primjećivati kako ljudi često, a ovisno o okolnostima, mijenjanju strane, mišljenja i daju proturječne izjave.

Sjetim se da su jednom prilikom rekli jedno, drugom prilikom drugo, a počela sam čitati i jezik tijela, osjećati i promjenu tona glasa kada se priča okrene u nekom smjeru koji je laž ili bar polulaž. Jednom smo prilikom prijateljica i ja to komentirale na jednom nam bliskom primjeru, naravno, u formi polutrača, gdje sam se još jednom uvjerila kako nisam luda i ne umišljam, nego se to istinski događa. Nije moj mozak baš toliko pregorio od nepotrebnih informacija.

Posebna kategorija su oni koji su i tako j***** posebni, pa sve što im kažeš je goli k****, jer je njihova bol jača od tvoje, njihova skolioza gora od tvoje, njihova kosa neposlušnija od tvoje, njihova upala pluća je posebnija od tvoje upale pluća i slično… Kao da su izašli iz one reklame koja nikako završiti: „Ali, to nije sve….“

Ponukana svojim skrivenim talentom, bit ću dosadna i dat ću si za pravo komentirati stožere, znanstvenike i ine stručnjake koji zbunjuju ovaj moj jadni, napaćeni mozak i šalju mu čudne signale u maniri upravo toga – “ali to nije sve” momenta.

Maska nam ne koristi, osim kada nam koristi. Djeca ne bi trebala nositi masku, ali ćemo je nositi u školi ako nismo u mjehurićima ili ako učionica nije veličine nogometnog igrališta…  S druge strane, WHO kaže da bi djeca iznad 11 godina trebala nositi maske, ali postoje situacije kad maske mogu “značajno smetati procesu učenja i imati negativan utjecaj na važne školske aktivnosti”, rekli su međunarodni stručnjaci koji su skicirali upute. Hvala ti Bože na jednoj brizi manje, jer nemam djecu!

Virus ne živi na stvarima, treba mu život za život, ali je ipak na smrznutoj piletini koja je putovala iz Brazila ili na proizvodima koje ste dovukli iz dućana pa bi bilo dobro da u preskupim i premalim stanovima imate posebno skladište u kojem ćete držati sve te stvari, ali se i presvlačiti kad dođete iz kakve kupnje. Naravno, dezinficirajte sve, a dobro bi došla i neka domaća, ljuta travarica. Moja baba je tako liječila sve! Jedna ujutro, na prazan želudac!

Iduća dva tjedna su ključna, kažu, držite distancu, osim ako su izbori, Sinjska alka, proslava Velike Gospe… Nikako ne idite u klubove, ali možete u Crkve. Tamo vas Bog čuva. Ne radite svadbene svečanosti. I Bog i stožer vam poručuju da još jednom razmislite prije sklapanja braka.

Dalje, mladi, ali i mi koji se osjećamo mladima, ne bismo se trebali grliti, trljati jedni od druge, plesati tango ili valcer, slušati glasno glazbu i pričati jedno drugome na uho, jer virus se baš širi onda kada se odlučiš malo opustiti… Osim ako nisi na nekom privatnom partiju s brojnim poznatim, “domaćim” zvijezdama i zvjezdicama. Ne znam kakav je slučaj s inozemnim, uvoznim zvijezdama.

Dalje, statistike nam govore, kada se sve zbroji, oduzme i podijeli, da vrlo vjerojatno nećemo krepati od strašnog virusa jer, vjerovali ili ne, najveća stopa smrtnosti prema podacima iz DZS za 2018. godinu su bolesti cirkulacijskog sustava od kojih je umrlo 23.048 osoba. Samo se pitam, zašto se tako širi panika? Ili sam ja blesava jer očekujem stvarnu apokalipsu u kojoj ljudi padaju mrtvi po cesti.

Ah, Bože moj, kakva su vremena došla, prije nego što se krenete ljubiti i „ulaziti u vezu“ s nekim tipom/curom/dvospolcem, pa i onu seksualnu, neće se tražiti testovi na STD nego PCR test, mjerenje temperature i odobrenje stožera…