Poznajem jako puno Lavica i sve smo nekako iste. Jake. Ili bar vrlo dobro glumimo da to jesmo. Vesele smo, samouvjerene i baš ono volimo život.
Ma, ne pišem neki novi horoskop. Nije i da pretjerano vjerujem u njih, da odmah raščistimo. Zabavljaju me horoskopi. Danas pišem (opet) samo moja opažanja.
Možda se (opet) mi, Lavice, samo dobro pretvaramo. Ma, sve se mi žene ponekad vrlo dobro pretvaramo.
Moje Lavice i ja, ulazimo u neke, naoko, ozbiljne godine. Četrdesete. Ja bih to nazvala i najboljim godinama. Neke su već mame, neke tek pokušavaju biti, manje ili više uspješno. Razmišljamo i o umjetnim oplodnjama, o činjenici da ponekad i nije loše biti samohrana majka. Puno pričamo i razmišljamo o seksu. Da. O seksu. Besramnice! Ma, o svakakvim biserima.
Malo smo zeznuta generacija, priznali mi to ili ne. Pokušavamo „srediti“ ionako sređen život. A neke su počele spominjati riječi na B i F.
B = Botoks
F = Fileri
Ne volim?!
Ustajem iz kreveta onako polunatečena, masna, nenaspavana i proučavam to svoje lice, novo, #prešlasamčetrdesetu lice. Odjednom, kao da ništa na njemu ne volim. Tri pruge preko mog uvijek tako grozno visokog čeka. I jedna poprijeko, onako baš duboka bora. Znate, ona koja kreće od vrha jedne obrve, a zadržava na sredini čela.
Dodajte na to mrežu na sred obraza, posljedicu slinjenja u jastuk. Nos kao da je dodatno natekao, a ni njega u pubertetu nisam voljela… Pogled niže neću niti spominjati, jer mi taj, zvat ćemo ga – trbuščić, opako ide na k… , iako je njemu, navodno, seksi. Ali, kojeg vraga on zna!
Pa pogled desno, pa lijevo… Sad sam shvatila da postoje i neke dlačice, tu i tamo i… Kojem vragu bi bilo ovo seksi? A kosa!? Dodaj zadah i eto ti ženske verzije Gargamela.
Sva se zajapurim… I…
Shvatim da jednostavno nije dobar dan za gledanje u zrcalo. Ne zbog fizičkog, nego psihičkog efekta. Sve se nekako iskrivi kada se, poput mene, digneš na lijevu nogu. Odmaknem se od zrcala, nasmijem i, vjerovali ili ne, pustim neku klapalica muziku.
Da. To mi Lala sluša, a ja moram biti upućena… Moram, jer volim tu malu i želim sve oko nje i s njom razumjeti. A ako ona ulazi u pubertet, bude i kumica s njom u neki kvazi, drugi… I ponese me! Ta, nedjelja je ujutro… Nećaci su tu… Okret lijevo, okret desno, polugola u nekim prastarim gaćicama bez gume, da me slučajno ne stežu, i majicom #zapodoma s milijun fleka…
Stari se…
Znate što!? Ne znam kada i kako su nam usadili taj sram kako je nešto loše stariti… A trebalo bi biti upravo suprotno, zar ne? Trebali bismo zračiti samopouzdanjem i znanjem koje donose godine. Ali ne. Mi smo uvijek tako prokleto ženice. Uvijek nesigurne. A sve da se nekome svidimo, pa pri tome zaboravimo kako je najvažnije sviđati se samoj sebi. Da. Samo sebi! Pa ako to znači i otići na botoks, ok… Idemo na taj botoks! Idemo na filere! Idemo sve to skupa uzeti na 24 rate…
I biti sretne!
A, zapravo, mislim kako starimo baš lijepo moje Lavice, Račice, Ovnice, Vodenjakinje…. I, zapravo sam zadovoljna sama sobom. I psihički i fizički.
Pa što ako imam koji kilogram viška? Što ako imam i koju boru? To je prirodno, normalno! Što ako ne želim ekstenzije u kosi, što ako ne želim mlatiti ekstenzijama na trepavicama? Zar je to loše? Što ako želim nositi poderane traperice? Što ako se ne želim obući primjereno mojim godinama? Od kuda drugima pravo komentirati? Zar želimo svi biti klonovi i baš u trendu? Vječno mladi, lijepi i nasmijani… Ne želim. Ja ne želim uopće biti u trendu.
