Nikad neću prihvatiti činjenicu da su muškarci drugačiji od žena ili da su žene nesposobnije, slabije od muškaraca. Nisam tako odgajana. Istina, postoje neke biološke razlike, ali čovjek bi trebao biti čovjek. Prije svega dobar. Ljudska vrsta. Više od životinje.
Ne volim ni spike o ženama borkinjama u muškome, poglavito poslovnome, svijetu niti stereotipe što i kakva žena treba biti. Ne mislim da je obrijana ženska glava, bilo da se radi o imageu ili kemoterapiji, lišavanje ženstvenosti. Općenito, ne volim priču o ženama u bilo kojem stereotipnom kontekstu. Ne mislim da su vojnikinja, policajka, vozačica bagera ili šlepera manje žene…
Žena može biti puno toga. Jednako tako mislim da i muškarac može biti.
Bez obzira na vjeru ili seksualno opredjeljenje, boju kože ili stil oblačenja, trebali bismo se jedni prema drugima ponašati, u najmanju ruku, pristojno. Bez predrasuda, osuda ili zgražanja. Trebali bismo znati što je to poštovanje.
Ova velika, katolička zemlja, ova velika, domoljubna zemlja zatire čovjeka. Teško je ovih dana biti nečija majka, kći, dijete, prijateljica ili jednostavno simpatija. Teško, jer nismo ni svjesni koliko i kako sustavno zlostavljamo sve oko sebe. Odgajamo djecu kao najvažniju, najsvetiju stvar u svemiru, jedino blago, zaboravljajući kako svakim svojim činom odgajamo, a nerijetko odgajamo emotivne debile, nesposobnjakoviće koji misle da mogu sve. Da će im mama i tata dati sve, riješiti problem, zataškati sramotu, preuzeti odgovornost…
Odgajamo djecu koja se ne žele družiti s drugom djecom zbog marke tenisica ili kojeg kilograma viška. Odgajamo male, zlobne zlostavljače koji su u stanju ignorirati postojanje jednog bića u razredu i šikanirati one koji pokušavaju misliti drugačije. Odgajamo ih povikom: “Znaš li ti tko sam JA!?”
Ako želite vidjeti nečiji karakter, dajte mu moć.
Abraham Lincoln
I onda se dogodi takozvani grad slučaj, pa teatralno prozivamo HDZ, SDP, uključimo i partizane, četnike i Crkvu nesvjesni da smo mi odgajatelji, da smo mi roditelji i da sve, ali baš sve dolazi iz naša četiri zida. Zaboravljamo i da djeca kopiraju ponašanja vlastitih roditelja. Da jabuke (nerijetko) ne padaju daleko od stabla… Pa, šatro, tražimo granice između flerta, izazivanja, udvaranja, uznemiravanja… Tražimo ono “možda” u riječi NE, kao da se radi o nekom roleplayu partnera koji se dobro poznaju i šire svoje vidike. Mislim na seksualne vidike.
Nesigurne se djevojčice pokušavaju dokazati napućenim usnicama s fotografije u nekom smrdljivom wc-u, baš poput neke zvijezde, a dječaci se igraju mišićavaca, Batmana ili nekog drugog heroja koji pomisli da sila rješava sve. Današnja djeca ne smiju pokisnuti, ne smiju imati mokre noge niti 5 minuta, ne mogu sama od škole do kuće, ne nose ključ oko vrata i moraju imati mala vjenčanja od proslave rođendana i, da vam iskreno velim, ne znam više što je trenutni hit. Stvari se toliko brzo mijenjaju, a YouTuberi i raznorazni Utjecajnici kroje sudbine i grade karaktere. Teško je dijete naučiti da netko mora oprati onaj toalet u kojem se svi fotkaju. I da je to pošteno zanimanje.
Ne učimo ih skromnosti, odgovornosti i ne daj Bože da ih kritiziramo zbog bilo čega. Svi moraju na fakultete i svi žele biti manageri sa skupim satom ili ogrlicom oko vrata, s nekim perverznim autom ispred stana. Ego na najjače!
Svi smo mi zlostavljači.
Pitate se kako?
Iako ne volim Severinu, a bome mi ni Jelena Veljača nije najsimpatičnije biće, iako ih osobno ne poznajem, svaka je u svojoj akciji, muci, problemu, čemu li već, na neki način zlostavljana.
Čime i kako?
Toliko ružnih komentara, riječi, toliko pljuvanja, izvlačenja iz konteksta, a da nitko ne pomisli koliko je to ružno, nepotrebno.
I nitko nije svjestan što radi!
Da. Mi, svetiji od svetaca, bacamo kamenje kao da nikad, ali baš nikad nismo napućili usnice u wc-u, stavili izazivački push-up i opalili selfi ili poslali neku prostu sličicu simpatiji/partneru/mužu…
Mi, svetiji od Pape, pravedniji od Boga…
Recite mi, gdje je nestao čovjek? Čovjek koji ljubi svako biće kao samog sebe? Čovjek koji ne čini drugome ono što ne želi da se njemu čini?
