Nisam već neko vrijeme pisala, ne zato što nisam imala što, nego baš zato što bih mogla napisati i previše toga. Uzela sam malu pauzu i odglumila godišnji odmor. Zapravo, ako baš želim sama sebi priznati, bio je to jedan od najboljih odmora… Uzbudljiv, veseo, dramatičan, ali i pun ljubavi i ponosa…
U skitnjama s nećacima, pokojem crtiću, preskočila sam sve vijesti svijeta. I baš mi je bilo dobro. Preskočila sam sve one naslove koji vas vuku na klik i da sami sebi kažete da ste budala jer ste uopće imali i trunku znatiželje da ga otvorite.
Kao veliki ljubitelj svega što je online, kao što znate radim online već sto godina, osupnula me jedna važna činjenica tog ufuranog naziva „novo normalno“. Bezbroj poziva da se nađemo na kavama, a kao svi u strahu od neke zaraze koja se širi i putem smrznute piletine, pa evo pokušavamo postati i vegetarijanci, preko vađenja dezinficijensa u svakom trenutku. Negdje pročitah da će nas biti strah i disati, jer se zaraza širi i najobičnijim disanjem.
Pokušala sam napraviti i par pregleda, jer ono kao imam nešto više vremena. Izgleda mi to gotovo nemoguće u ovom „novonormalnom“ stanju.
Zovi, samo zovi!
Komunikacija s doktorima svedena je na pokušavanje obavljanja telefonskog poziva. Ne postoji drugo sredstvo komunikacije, a upozoreni smo da ne dolazimo u ordinacije, osim ako možda ne umiremo.
Tako sam kojih pet dana pokušavala doći do ginekologinje. U želji da kao ono budem odgovorna, a u biti priznajem da sam lijena i da mi se ne čeka u redovima s maskom na ustima i dok okružena trudnicama, koje će uvijek biti na redu prije mene, gubim vrijeme, bjesomučno sam pozivala broj ne bih li uspjela dogovoriti kakav pregled. Ma, mislim čak mi ni ne treba pregled, budući da sam ga obavila lijepo, kulturno u privatnoj ordinaciji koja me podsjeća na neku modernu galeriju slika. Ono, pogledaj me, ne pogledaj me, briga me! Evo ti hrpa nalaza i slika ultrazvuka i daj mi tu uputnicu da se uputim u Bolnicu Za Maternicu!
Kako plaćam to zdravstveno, a i dopunsko te me čeka neka mala operacija, a ne želim potrošiti u nekoj privatnoj klinici tisuće kuna, zvala sam ujutro, popodne, predvečer… Zvala sam i zvala… Ili se nitko ne javlja ili je zauzeto! Dobila sam centralu koja mi kaže da zovem točan broj i to je to!
Što reći!?
Nije mi bilo lijeno, pa sam kao urednik poslala i upit u Ministarstvo zdravstva na adresu glasnogovornika koji mi i tako na mail šalje neke bezvezne vijesti. Pitala sam ga kakve su preporuke za komunikaciju s pacijentima? Postoji li neka obaveza pa da, osim ovih neuspješnih pokušaja telefoniranja, nekim od doktora pošaljemo i email!?
Ni slike, ni tona! Koja digitalizacija i smanjenje redova čekanja na preglede!
Moje je pitanje, a vjerujem i vaše, ostalo neodgovoreno! Kao da ne postoji ništa drugo osim tog usranog Covida-19! Ne postoje bolesti srca, bolesti štitnjače, bolesti reproduktivnih organa ili, ne daj Bože, neki od brojnih rakova!?
A i taj virus je prava baraba! Zaobilazi političke skupove i vjerska okupljanja. Samo partija, stiska se uz neka mlada, mišićava, zgodna tijela i zeza ove koji se žele oženiti. Tjera ih da još jednom razmisle!
A meni dođe da jaučući, previjajući se odem na neku hitnu samo da me neki doktor relativno normalno primi i da “uđem u sustav“!
