Definitivno, jedna od najomiljenijih tema za sve nas, osim mode i nekih beauty dodataka, definitivno je ljubav. Riječ zbog koje nam srce preskoči, koljena zadrhte (barem nekad davno jesu, danas je to već malo teže). A mozak? Pa, on potpuno izgubi kompas.
No, ne bih danas o leptirićima u trbuhu, prvom poljupcu ili onom trenutku kada shvatite da je baš ON taj. Danas ćemo pričati o nečemu puno intrigantnijem – o savršenoj vezi. Ili bolje rečeno, o savršenoj iluziji savršene veze, pogotovo od kada su društvene mreže u igri.
Upravo jednoj takvoj iluziji sam svjedočila u jednoj jako dugoj Facebook objavi koju sam uspjela pročitati netom prije početka pisanja ovih redaka! Idila do jučer, a danas već – razvod! Savršena inspiracija!
Zašto sve mora biti savršeno?
Jeste li ikada primijetili kako nas društvo uvjetuje da budemo savršeni? Ne smijemo biti nesretni, tužni… Moramo težiti sreći i savršenome! Savršena karijera, savršeno, isklesano tijelo na kojem smo zahvalni pobožnim odlascima u teretanu. Savršen, bojom usklađen, onako bljedunjavo, bezlično bež, Instagram feed koji klijenti i pratitelji obožavaju… Ne daj bože malo plave ili zelene! A onda, naravno, dolazi i savršena veza. Prošnje na internetu, dijeljenje intimnih trenutaka do besvijesti, s ne znam kojim ciljem – osim da vam netko negdje pozavidi.
Vidite, kad je u pitanju veza, realnost često izgleda potpuno drugačije. Nije uvijek sve bajno. Najčešće nas partner izluđuje do krajnjih granica, a kompromisi, u koje ne vjerujem previše, oni su prava mala umjetnost. Trgovina. Metenje pod tepih.
Ali, tko bi se usudio priznati da njihov “idealni” partner nije uvijek tako savršen? Ili da su oni sami ponekad, blago rečeno, nepodnošljivi? Nisu savršeni!
Savršeno zaljubljeni i nakon dvadeset godina!?
O, da! Ne samo da trebamo biti zaljubljeni, već moramo biti savršeno zaljubljeni (i nakon dvadesetak godina braka/veze). Naše svađe trebaju biti strastvene, ali ne previše intenzivne, naše pomirenje slatko, ali ne preslatko te okrunjeno nekim čarobnim putovanjem. I, naravno, sve to mora biti dokumentirano u savršenom kadru, zar ne? Nažalost, ja sam od onih koje nemaju niti oko, a niti živce za eventualna snimanja sladunjavih scena u duhu meksičke sapunice.
Doduše, mene zanima nešto drugo! Jesmo li savršeni kad se svjetla ugase, kad nema publike? Tko smo mi kad ne moramo nikome dokazivati da smo sretni? Tko smo kada ostanemo sami u wc? Tko smo prije tuširanja? Jesmo li tada istinski sretni ili se samo pretvaramo da jesmo? Što bismo mijenjali?
Iscrpljujemo se pokušavajući postići nedostižno. Možda je vrijeme da prihvatimo nesavršenosti – kako svoje, tako i nesavršenosti drugih. Da, ima dana kada nismo na istoj valnoj duljini, kada nas sitnice izbacuju iz takta ili kada jednostavno trebamo prostor za sebe. I to je u redu. Jer prava snaga veze nije u tome koliko savršeno izgledamo prema vani, već koliko smo ‘stvarni’ iznutra.
Kada vas netko pita kako ide život, aludirajući na vašu vezu ili brak, nasmiješite se i recite: “Nije savršeno, ali je naše.” Jer na kraju dana, nije bitno što drugi misle, već kako se vi osjećate. I, vjerujte mi, to je mnogo privlačnije od bilo koje savršeno plasirane Instagram ili TikTok iluzije kojima nas bombardiraju. I razgovarajte. Inače ništa!
