Odrasla sam na buri. Kad bura krene, nosi sve pred sobom. Tako bi se u grmlju, oko kuće u kojoj sam odrasla, našlo milijun vrećica i papira. Jednako tako, u jesen nikad nisi mogao skupiti dovoljno lišća. Uvijek je od nekud stizalo, tik pred naša vrata, u našu malu, privatnu šumicu koju je zasadio moj pradjed.
Kad si djevojče, sve ti te radne akcije idu na živce. Što bi više čistio, to bi se više smeća nalazilo. Tako bi te zimi dočekao zapuh preko cijelog parkinga pa se probijaj lopatama kroz snijeg! Ima nešto zdravo u lopatanju snijega! Nešto zdravo u onome reskom zraku. Nešto što čovjeku zafali kad ga sjeta stegne. Ima nešto i u onom proljeću kad livade zazelene, a cvjetovi se ukažu i kažu: „Nisi nam, Buro, učinila ništa!“
Da bar dida nije zasadio sve to! Sve to smeće bi odletjelo nekud dalje, a mi bismo imali manje posla, manje briga. Manje lišća, manje ledom i burom polomljenih grana… Daleko od oka, daleko i od srca. Jer bura sve nosi. Bura je tako iz moga rodnoga grada otjerala sve mlado. Ono malo što je ostalo, ponekad žalim, a ponekad im i zavidim…
“Kad bura pu(h)ne, svakome je bude” – narodna…
Poražavajuće statistike ne uznemiravaju političare. Kod njih je uvijek kako im bura zapuše. Pa se maše papirima o padu broja nezaposlenih i odličnoj sezoni. O tome kako su Igre prijestolja učinile Dubrovnik čudom, kao da taj grad sam po sebi nije čudo. Šteta što zidine imaju samo jedan javni wc. Pa se čude i Plitvicama. Neka turisti dođu. Nema veze što ih je previše i što zapišavaju Slap. Nema veze. Lova kapa. Lova kapa u naš budžetić. Lova nam treba danas, tko živ, tko mrtav sutra!
Našim su političarima požari interesantni. Kao mala dječica, raširenih očiju gledaju plamičke i plješću ručicama. I meni su interesantni kad iz prikrajka saznam da su osim drveća, burom nošeni izgorjeli i odbačeni frižideri, gume i kade i ostalo smeće. Moćna je ta bura. Moćna! Odnese sve dobro, a ostavi samo ono što nitko neće.
Meni su posve jasne i normalne činjenice, kada pokušam doći do mojih prijateljica mahom odraslih na buri, shvatim da je najbolja stvar koju je čovječanstvo izmislilo Viber i Bezbroj GB pa sad putem pričam sa svima njima koji se muče u Njemačkoj. Kažu, muče se, ali je nekako pitomije, ljudskije…
Možda sam trebala i ja, kao što je moj djeda šezdesetih, trbuhom za kruhom, da bi na buri izgradio vilu od tisuću kvadrata koja mu danas zjapi praktično prazna. Otjerala nas je bura. Otjerala…
[box style=”0″]
Hartmann i She.hr darivaju sve one koji se ne boje bure, prehlade i pada temperature pravim, pravcatim, originalnim njemačkim toplomjerom! Što trebate?
- U komentare ispod objavljenoga članka, na našem webu, napišite #burasefura
Prijave primamo do 1. kolovoza, točno u podne.
Pokloni će biti poslani samo na adrese u Hrvatskoj. Random.org bira, a dobitnici nakon objave svoje podatke s brojem telefona dostavljaju u inbox na našem Facebooku. Dobitnici će biti objavljeni u sklopu ovoga članka te dodani kao komentar na Facebook objavi.
Možete se prijaviti samo jednom!
Dobitnica: Željka Milivojević
[/box]
