Nikad nisam mislila kako ću biti politički komentator ili komentator nekih drugih društvenih događanja, ali u našoj Lijepoj njihovoj nema ti druge. Svaki dan te dočeka netko ili nešto što te iznenadi, unervozi, začudi ili razbjesni toliko da si apsolutno u potrebi ostaviti komentar na društvenoj mreži. Jedino smo na tim mrežama aktivni. Na cestu nikako! Ili nam je vruće ili pada kiša ili smo lijeni dignuti debelu guzicu iz fotelje. Kao da nas se neke stvari ne tiču. Ali, svi smo mi postali blogeri (gle Ivicu), komentatori i suci svakodnevnih dogodovština naših elita i onih koji se toliko trude postati bitniji od bitnijih. No, kako to kaže Chomsky: “Najvažnije odluke o tome kako ćemo živjeti donose se bez sudjelovanja javnosti.“ Tako je. Koliko god se virtualno trudili, nas nitko ništa na kraju balade ne pita.
Zvijezde su nam ljudi koji ništa nisu radili nego se tu i tamo glupirali i postali poznati samo po tome da su nam poznati iz novina koje jedino listamo kod frizerke. Što se više ludiraš i blesiraš – to ti bolje ide. Curke se šminkaju, oblače, navlače i zavlače, skupljaju lajkove…cijepljene od ikakva natruha samokritike. To je influencer! To su ljudi koji su u VIP ložama. Pa, zašto na tim društvenim mrežama nema kakve realne slike hrvatske žene, žene zavučene duboko u hladnjak ili pećnicu s Viledom u ruci i nekim bijesnim odmašćivačem?
Mi to kao ne radimo? Mi to tako! Samo sličice lijepih kolačića, šnicli, salatica, zalazaka, kakve pametne knjige i osmijeh od uha do uha. Mi ne peglamo, mi ne ribamo školjke. Mi nemamo fleke. Mi to tako, na visokoj nozi. Bome, dobro nam ide. I treba nam uvesti sve te silne poreze. Luksuz je oko nas na najjače!
Nekad se priupitam što nam to urednici televizijskih emisija, redatelji reklama ili urednici kakvih novina i portala pokušavaju servirati? Žele li nas do kraja baciti u depresiju ili nam pokazati neki bolji svijet? Žele li da do kraja doživimo pomračenje uma? Toliko smo zaokupljeni trivijalnostima poput one hoće li Rozgica ostati usidjelica da nam ispod radara prolazi floppy disk u knjigama iz Informatike. Kad smo već kod škole, postoje li psihotestiranja za ljude koje puštamo među našu djecu? Čini mi se da ne postoje.
Povjerenje je zarazno. Tako je i s nedostatkom povjerenja.
François Marie Arouet de Voltaire
Isto tako je važno biti viđen na određenim mjestima jer to kao znači da si uspješan i to kao znači da će ti se otvoriti neka nova vrata. Htio bi biti na slikama u naslovu “Brojni poznati…” Jao, koja glupost. Uvijek isti ljudi na istim mjestima s istim izjavama, eventualno u nekim rotacijama ovisno o poglavarima različitih institucija. Tako me i nova shema naše državne dalekovidnice ostavila razjapljenih usta. Zna se tko je čiji. Ni drugi nisu ništa bolji, da se mi razumijemo. Nema ni tamo nešto pametno.
Panem et circenses…
D. J. Juvenal
I kome vjerovati? Kome dok se svi pretvaramo kako nam je bolje nego što je? Povjerenje je osnovni dio svih uspješnih odnosa, bili oni akademski, romantični, prijateljski ili obiteljski. Kome vjerovati? Djela, ljudi. Djela, a ne riječi, vapim!
[box style=”0″]
Za jednu čitateljicu pripremili smo jedan Veroval test za dokazivanje droga, za slučaj da ne vjeruje! Što trebate?
- U komentare ispod objavljenoga članka, na našem webu, napišite #povjerenje
Prijave primamo do 3. listopada, točno u podne.
Pokloni će biti poslani samo na adrese u Hrvatskoj. Random.org bira, a dobitnici nakon objave svoje podatke s brojem telefona dostavljaju u inbox na našem Facebooku. Dobitnici će biti objavljeni u sklopu ovoga članka te dodani kao komentar na Facebook objavi.
Možete se prijaviti samo jednom!
Dobitnica Katarina Perenčević Bakrač
[/box]
