Nisam bila sigurna trebam li pisati o ovoj temi. Nisam majka i često ne razumijem postupke današnjih roditelja. Ne razumijem ta velika, zaštitnički nastrojena ponašanja i to preveliko tetošenje djece u vezi bilo čega. Naravno, moram priznati da je i moja majka htjela da brat i ja budemo odlikaši. No, nekako je više htjela da se trudimo i učimo. Da rastemo. Ona je ta koja me „gurala“ znajući da te to pomoći mojoj sramežljivosti i introvertnosti. Jer, vjerovali ili ne, ja jesam introvert.
Međutim, ono što se danas događa s generacijama koje odrastaju u sustavu u kojem se briše razlika između prosječne i istinski talentirane djece, u kojem se darovitost često izgubi u općoj pomami za peticama ili u iluziji brze slave kroz sport i snove o novom milijunašu, tjera me da se zapitam kakvu generaciju zapravo odgajamo – onu koja razvija potencijal ili onu koja se prilagođava očekivanjima bez prostora za autentičnost.
Neki čudni likovi
Znate, dok se neke stvari događaju na drugom kontinentu, kao da nas se ne tiče kuda ide ovaj svijet. Mislim da uskoro na naplatu dolazi naša letargija i način života koji neosporno veličamo.
Različiti Instagram i TikTok profili, portali te televizijske emisije pune su nekih čudnih likova koji zapravo, na neki način, i odgajaju našu djecu. Veličaju neke nama nepoznate, nedokučive vrijednosti bezbrižnog, lagodnog života, prepunog dobrih automobila, zgodnih komada. Likova koji se bave i veličaju trivijalnost.
Nemojte misliti da sam neka svetica, ali polugole, izoperirane starlete i nekakvi čudni muškarci s debelim lancima oko vrata, doista nisu nešto što bi naša djeca trebala svakodnevno gledati. Oni nisu i ne mogu biti nekakav dobar uzor. Danas je lako postati slavan zbog prirode današnjih medija, dostupnosti društvenih mreža, ali gdje je tu opća kultura, kućni odgoj ili neka razumna selekcija. Nekritično konzumiranje takvih sadržaja može dovesti do suženog i potencijalno iskrivljenog pogleda na svijet, što nam se upravo događa.
Lagodan život prije svega
Promoviranje tog nekog laganog života, u kojem snimanjem nekakvog, nazovimo to, cool sadržaja odlično zarađuješ, u glavi naše djece usađuje u totalno krive vrijednosti. I upravo to zagovaranje nedostižno lagodnoga, brojne mlade čini tjeskobnim, jer se osjećaju neuspješnima. Djeca i mladi se i tako svakodnevno nose s brojnim izazovima, od školovanja, odnosa s vršnjacima, nasilja u obitelji koje ne možemo ignorirati, nasilja na društvenim mrežama…
A znate i sami, netko treba biti čistačica, netko treba biti zidar ili keramičar. Sve su to normalna, poštena zanimanja koja donose kruh na stol. Ne možemo svi biti lijepi, poželjni, duhoviti, niti manekeni, influenceri ili glumci.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije polovica (50 %) svih mentalnih poremećaja počinje prije 14. godine, a 75 % do sredine 20-ih godina. Većina ih ostane neprepoznata i neliječena.
Nažalost, ne mogu reći da su samo roditelji zakazali ili sustav obrazovanja, zakazali smo svi – i vi i ja, cjelokupno društvo, veličajući i nudeći trivijalne teme.
Zašto nam uzor ne može biti neki slikar/slikarica, neki pijanist/pijanistica, neki operni pjevač ili pjevačica, baletan ili balerina? Zašto nam uzori ne mogu biti neki glumci i glumice, zašto uzori ne mogu biti neki poslovni ljudi, barem oni za koje ne vrištimo da su lopine?
Zašto veličamo ispraznost i gledamo još ispraznije emisije u kojima nastupa nekakav polusvijet? Pretjerana seksualiziranost, manipulativni sadržaji, nedostatak empatije, promoviranje određenih vrijednosti i životnih stilova djecu, u konačnici, ‘odgaja’ i za buduće pretjerano potrošačko društvo.
I ne mislim da su oni koji kleče išta bolji.
Znam, znam „kruha i igara“! Kruha i igara, to je ono što nama treba, kad se slegne prašina!
I, uzalud ja, recimo, pišem o raku jajnika, raku dojke ili debelog crijeva. Kako kaže jedna stara, sit gladnom ne vjeruje.
I što da vam dalje komentiram?