Ne znam što se to s nama događa, ali vijesti nam sve više sliče na neki razvikani, pomalo apokaliptični, hollywoodski film. Umjesto jutarnjeg zena i prijeko potrebnog razgibavanja, ja (inače vjerni čitatelj kolega s Indexa) u posljednjih desetak dana ostajem u čudu. Femicid, mrtva djeca, nasilje – naslovi vrište, a mi?
Šutimo, bojažljivo to spomenemo, pokušavajući biti blaženi u svom neznanju. Jer, doista kažem vam, neznanje i nečitanje vijesti, pogotovo političkih vijesti i crnih kronika, čovjeku donosi kakav – takav jebeni mir.
Ne želim biti nečiji dodatak, želim biti cijela priča
Skrećem pozornost na činjenicu da su se posljednja dva ubojstva žena, femicid, dogodila za vrijeme trajanja UN-ove akcije “16 dana aktivizma protiv rodno uvjetovanog nasilja”, koja se odvija u periodu između Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama (25. studenoga) i Međunarodnog dana ljudskih prava (10. prosinca).
Poslovica sit gladnom ne vjeruje je duboko utkana u naš narod. Ona se može primijeniti i u priči o nasilju, ubojstvima, zlostavljanjima, a sad ću vam i pojasniti kako.
Iako nisam ljubitelj TikToka i ljudi koji se mahom blesiraju, nerijetko ostanem osupnuta, jer eto kao moram biti u toku s događanjima zbog posla kojim se bavim. Tako slušam i gledam ‘dječicu’. Na jednom od TikTok videa, koji su mi nekim algoritmovskim čudom ‘iskočili’, bilo je pitanje vezano za pranje suđa. To je, ako je vjerovati ovim mlađim generacijama, isključivo ženski dio posla. Zašto? Kako? Čemu ih učite doma? Perilica, koju mahom svi imaju, je neki opaki stroj kojeg se prosječan muškarac boji?
@prepelic.josip Tko po vama treba prati suđe?
♬ original sound – Josip Prepelić
Upravo je zadnjih desetak dana odraz svega što guramo pod tepih. Nasilnici, luđaci, needucirani, izgubljeni… Okrećemo glavu.
Sustav ne prepoznaje ozbiljnost prijetnji. Pravda je spora, a žrtvama sudimo sami. „Sama ga je birala! Zašto nije ranije otišla? Plastičnjača!“, sve su to komentari koje nerijetko čujemo, a imaju veze sa žrtvom.
To što netko stavlja filere u usne, daje pravo nekom muškarcu da je tuče? To što netko koristi botox, daje pravo muškarcu da se nad njome iživljava? To što netko nema dovoljno financijskih sredstava da ostavi nekoga i organizira sebi i svojoj djeci drugačiji život, daje pravo nekome da ga muči?
Luđaci nisu uvijek oni koji viču – često su to oni koji šute dok ne bude kasno
Što da se radi o vašoj kćeri, sestri, majci? Partner, kolega, pa čak i prijatelj mogu skrivati mračnu stranu. Što je sa susjedima od kojih smo se otuđili? Pa ni sama ne znam gotovo nikoga u ovoj zgradi u kojoj živim. Gdje se sve skrivaju luđaci?
Trebamo li čekati tragedije? Ne. Trebamo glasno govoriti, boriti se za zakone, obrazovanje i društvo koje će učiti naše sinove i kćeri da se međusobno poštuju. Možemo ‘listati’ po društvenim mrežama, ogorčeno komentirati, i živjeti u svom balončiću. Femicid nije ‘tuđa’ tragedija. To je tragedija cijelog društva.
Treba nam sustavna promjena – od zakona koji neće ostavljati prostora za ‘nesporazume’ i višegodišnja mučenja sa socijalnim službama, preko edukacije koja od najranije dobi uči što je to, općenito, poštovanje i suživot. Trebaju nam osobe koje se ne zatvaraju u svoje stanove kad čuju urlike kroz zidove.
Jer kako je rekla Audre Lorde: “Šutnja te neće zaštititi.”
Međunarodni dan ljudskih prava obilježava se svake godine 10. prosinca, na dan kada je 1948. godine potpisana Opća deklaracija Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima, dokument kojim je prvi put u povijesti čovječanstva priznato pravo svih ljudi na život, slobodu i sigurnost bez ikakvih razlika.
Prvi članak Opće deklaracije o ljudskim pravima glasi: „Sva ljudska bića rađaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima. Ona su obdarena razumom i sviješću i trebaju jedni prema drugima postupati u duhu bratstva“.
Autentičan pogled na svakodnevne životne izazove, društvene norme i kompleksnost međuljudskih odnosa. Kolumne, pisane s dozom ironije i humora, pružaju osvježavajuću perspektivu, omogućavajući čitateljima da se poistovjete s temama i potiču ih na razmišljanje.
