Jedan od najčešćih problema s kojima se susreću žene, u bilo kojoj dobnoj skupini, definitivno su problemi vezani uz muškarce, odnosno nerazumijevanje istih. Vjerujem da se muškarcima neće svidjeti ovaj tekst, ali svejedno ću pokušati napraviti kratku analizu svega što sam do sada primijetila, a vezano je za međuljudske odnose i razgovore koje sam vodila unatrag par tjedana.
Evolucija!
Tisućama godina bile smo negdje u kutu kuhinje. Možda bi bilo posve (ne)pravedno reći da smo bile zanemarene i da nismo imale apsolutno nikakvih prava, budući da je to ovisilo od muškarca do muškarca i od obitelji do obitelji. Od običaja do običaja.
Tri su stvari izuzetno teške: čelik, dijamant i spoznati samog sebe.
Benjamin Franklin
Ali, definitivno danas, emancipirane žene, koje se mogu brinuti same za sebe i zarađivati same svoj kruh, nisu u dobroj startnoj poziciji kada su u pitanju muškarci. Čini mi se kako se još uvijek nisu prilagodili novonastaloj situaciji u kojoj nisu nužno hranitelji obitelji i nisu nužno glava obitelji. Stoga me molitve onih „klečavaca“, kako ih nazivaju, niti malo ne čude.
Muškarci se jednostavno nisu prilagodili, nisu evoluirali unatrag pedesetak godina, da bi znali brzo i jednostavno prihvatiti činjenice. Doduše, ima izuzetaka.
Što žene žele?
S druge strane, što mi god mislile feminizmu, o emancipaciji, o vlastitom kruhu, koliko vidim i dalje želimo jednog jakog muškarca, strastvenog muškarca koji će nas držati kao kap vode na dlanu. Prva priznajem da bih ponekad htjela biti nježna, mazna, slatka i slaba…
Međutim, današnji muškarci su daleko od onih vitezova ili prinčeva o kojima smo čitali u našim bajkama. Doduše, mnoge od nas ni ne žele princa… Želimo partnera! Zrelog partnera! A kako mi se čini, općenito, roditelji previše štite od svega i svačega, odgajaju ekipu da budu maze, osiguravaju im sve i svašta, pa onda imamo priču u kojoj je mama – kraljica svemira i u kojoj se nalazi ona rečenica koja svaku ženu nervira, a počinje s: „Moja mama to radi…“.
Sve bi mi nekako htjele muškarca da nas obori s nogu, da nas pazi, razumije, da nas podržava, da bude dobar otac, da bude naša pomoć u bilo kojoj situaciji. Nekako mislim da se to se neće dogoditi još dugo, dugo, dugo s obzirom na činjenicu da se trebamo svi skupa prilagoditi.
Ne volim te zbog onog što jesi, već zbog onoga što sam ja kad sam pored tebe.
Gabriel Garcia Marquez
Zašto je tako teško?
Zato me ne čudi što često, kad sjedim sa slobodnim ženama, čujem koliko su razočarane, pomalo nesretne i koliko često ne mogu naći partnera. A većina njih, zapravo, žele biti majke, žele ponekad pokazati koliko su slabe i koliko im nekad treba pomoć…
I od nas žena je ovo moderno doba napravilo „lavice“… I teško je spustiti oklope, brane i hrabre maske.
Nekad je stvarno teško naći jačeg od sebe… Zrelog. Ovo “zrelog” nema veze s godinama. Sposobnog. Ni ovo “sposobnog” nema veze s materijalnim.
Hrabrog.
Mentalno jačeg.
Težak je naš put
Prema Carlu Gustavu Jungu, svaki muškarac u sebi ima skrivenu žensku stranu (Animu), dok svaka žena ima latentne maskuline osobine (Animusa). Tako se muškarac ne treba plašiti iskreno izraziti svoje emocije. Ne znači to da je plačljivac, samo je emotivno zreo.
S druge strane, žene mogu biti samostalne, prodorne i mogu se bavi poslovima koje primarno smatramo muškim, i to ne znači da su izgubile svoju ženstvenost, svoju žensku ulogu.
Pred nama je dug i težak put kojeg sam posve svjesna čitajući komentare i na She.hr i na drugim portalima. Jednostavno, ne razumijemo se.
