Ako uopće postoje prošli životi, vjerujem da sam živjela negdje gdje je hladnije i u neko doba kada ljudi nisu razmišljali o modi. Moguće da je to bilo i toliko davno da su hodali samo zaogrnuti krznima neke životinje, čisto da se zaštite od hladnoće. Nije bilo gaćica, grudnjaka niti visokih peta!
Ne znam kako je to kod vas, ali svaki puta kada treba nekud ići, dobijem živčani napad. Ne zbog toga što, eto moram nešto obući, nego zbog činjenice da se moguće nešto i očekuje od tog mog pojavljivanja. Čak sam u razgovoru s prijateljicama shvatila njihov strah od određenih evenata, jer ženama je tako svojstveno da nikad nemaju ništa (prikladno) obući!
Vjerujem da sam vam pričala, ali moja pokojna mater bi znala kupovati robu i ostavljati mi je na krevetu da, kad dođem iz Zagreba, imam neku novu, njoj cool garderobu. I, zaista, garderoba bi bila mrak, odgovarala bi mi čak i stilom, ali moja majka nikako nije mogla shvatiti zašto je meni to posve nevažno. Odjeća služi tome da se pokrijem, budući da je po svim društvenim normama nemoralno, hodati gol!
I, nadam se da se moji prijatelji dizajneri neće ljutiti, ali to je jednostavno tako. Toliko mi je odjeća (ne)važna! Uz to, smatram da ormari pretrpani svim i svačim, privlače negativnu energiju. Guše! Dalje, nisam nikakav pobornik brze mode i gomilanja. I ne postoji komad robe ili cipele ili torbica koji bi mi bili, ono, totalni hit.
Imam još jedan zanimljiv problem, posebice ljeti. To su ugrizi komaraca. Ne znam što je to toliko slatko u mojoj krvi da sam prepuna uboda i ožiljaka, budući da iste u snu izgrebem do ludila. I nema baš previše neke pomoći. Difuzor s lavandom i limunom, tabletice uključene u struju, ulje lavande na cijelom tijelu da se sjajim k’o patka… Uvijek te neke buhe nađu put do mene! A haljina i krastave noge baš i ne idu skupa!
I ti grudnjaci! Ne znam koji je luđak to izmislio i koji luđak to ljeti želi nositi. Pa se znojiš, pa dobiješ osip, pa te žulja… A kad smo kod žuljeva, ma sve me nažulja! Sandala, japanka, šlapa… Pa čak i tenisica.
Druga stvar koja me ljeti nervira, osim odjeće, jako loše podnosim vrućinu. Ne privlače me ni more ni sunce. Ljeti mi je najdraže otići na planinu gdje se čovjek mora pokriti poplunom!
Kad smo kod života u velegradu, primjerice, u subotu sam bila u kinu. Pa to je da se smrzneš! Nožne prste nisam osjećala od te nafrljene klime i baš mi je, onako, bilo hladno. A onda, kad izađeš van, moždani i uz njega srčani!
Nego, ja sam htjela napisati par rečenica o Top Gunu, ali eto odnese me vrag u nekom krivom smjeru! Još jednom sam shvatila zašto su mi bijela, pamučna majica i traperice seksi, i na muškarcu i na ženi! I baš. Baš su mi seksi!
Ta ljepota jednostavnosti i ponekog detalja koji čini razliku… To je to! Uvijek govorim da je manje, u biti, više!
Glazba i ona scena u kojoj su svi bez majica, na koju sam osobito morala obratiti pažnju, budući da me moje sedamnaestogodišnje kumče, s kojim sam gledala film, upozorilo da to moramo, ali moramo dobro pogledati…
Sve mi je bilo nekako super! (Možda zbog društva!) A glazba!? Tu ne mislim, da mi oprostite, na Lady Gagu. Ona je nevažna u ovoj priči!
Bit će vam sve jasno kad i ako pogledate film, iako nisam ljubitelj akcijskih filmova!
