Ono što sam naučila u životu je da riječ „nikad“ u našim rječnicima zapravo ne postoji. Znate ono kada se nađete s prijateljicom i razglabate o Njemu i Njoj bez kraja i konca, bez nekakvog suvislog zaključka. Ponekad otračate i nekog trećeg, pa se nađe „ja to ne bih mogla“ ili „ nikad ne bih“ ili još koja rečenica konstrukcija u kojoj je negacija na prvom mjestu. Dobro se sjećam svoje mame i njene izjave: „Nemoj nikada govoriti ovo ili ono, brzo ti se vrati i obije o glavu“. Ta joj je bila najpametnija. Dakle, curke moje, prvo i osnovno pravilo koje me vodi u životu je „ Nikad ne reci – Nikad“.
Većina mojih prijateljica je nespojiva. Iz različitih su perioda života, različitih stručnih sprema, boja i dužina kose, te različitih građa. Rekli bi – svaka ima svoj faktor i jednu poveznicu, ono Nikad!
Uvijek sam sebe smatrala čudakinjom. Ne, Bože sačuvaj, ne sramim se te spoznaje, ali Nikad jednostavno, od rane mladosti, nije u mome vokabularu. Danas možda nešto ne želim, ali tko na što mi se sutra može provući kroz ovu blesavu, zblajhanu glavu. I, zapravo, pokazalo se vrlo točnim. Ali, neke od njih su toliko isključive, da mi je čisto simpatično kada vidim koliko u tom njihovom Nikad nema niti trunke odlučnosti, a niti će to postati stvarna odluka. Baš se ovih dana smijem s jednom mojom istomišljenicom na temu prijevara, oprosta i riječi Nikad. Nikad je trajalo jedva dva dana.
Da vam to malo dočaran, evo jedan savršen primjer. Ona i On. Već su desetljeće zajedno. Nju znam kojih pet godina. U svih tih pet godina, nisam ga nikad srela, a ni nema potrebe, budući da mislim kako je frajer obična konjina. A koji vrag konje upoznavati. Za to odem na hipodrom. (Čast svim punokrvnim pasminama, nemam namjeru vrijeđati.) Svako toliko čujem istu priču, a ništa se, zapravo, pametno ne događa. On je kreten, idiot i nije baš u redu da navedem sve pridjeve koji ga krase, a dolaze iz njenih usta. Da skratim, taj put se nije se javio dva – tri dana, iz tko zna kojega razloga. Ona ga ponovno mrzi, bezuspješno čeka da joj se javi. I ja opet strpljivo slušam, za nevjerovati koliko strpljivo, a Bog mi nije dao osobinu strpljivosti, o konju, idiotu i kretenu koji se ne javlja. I naravno, „Nikad više“, ono „vidjet ćeš, Nikad više, kunem se“ izgovara tristotine puta. I još dodaje „zapamti što kažem“.
Naravno, za par dana šljiva na vratu, kao u teenagerice… Valjda pomirbeni, vatreni seks. Kupi joj bonbonjericu, cvjetić ili izvede na večericu i sve je OK. Promijenio se, popravio. Ali, avaj! Ljudi se ne mijenjaju baš tako. Nisam pitala, iskreno ću reći… Strašno mi je to! Ali, nisam mogla odoljeti da je ne nazovem glupačom. To „Nikad više“ vrijedi koliko i lanjski snijeg! Jedno veliko – Ništa!
Ona se samo tajanstveno smješka. Valjda brije da je On voli. Ali, predobro znam da će ipak biti, kao u nekoj sapunici – nastavak slijedi!
