Mislite da je lako svakoga utorka biti pametan, duhovit i zanimljiv? Nije. Pokušajte vi. Kako mi kaže prijateljica: „A, stara moja, nekad si dobra, a nekad se vidi da si napisala samo da napišeš.“ I to je točno! Ne možeš uvijek biti savršen. Zapravo, ni ne želim biti savršena. Dalje, nije lako ni zadovoljiti hrvatsku populaciju. Ona spada u jedne od najkritičniji nacija na ovoj maloj, ratnički raspoloženoj planetici. Kako reče Božo Skoko u svojoj novoj knjizi „Kakvi su Hrvati“, citirajući Borisa Maruna, Hrvati sve znaju, ostavljaju smeće za sobom (makar to bilo i smeće od komentara na nekom razvikanijem portalu), a o ratovima, revolucijama i svemu vezanom oko žena nećemo niti raspravljati. Dodala bih i nogomet, naravno, i moj brat također!
Što napisati u zadnjoj kolumnu 2016. godine? Najbolje bi bilo ništa. Ono, da vas ne davim kako i inače, ali urednica želi još jedan originalan tekst u mome duhu. No, budući da ovo pišem u ponedjeljak ujutro, lagano uzdrmana nekom istarskom malvazijom, istarskim sirom i maslinovim uljem prepunim tartufa, ne zamjerite, ako što pođe krivo! Zadnja kolumna bi trebala biti ispunjena dobrim željama i novogodišnjim odlukama.
Kako mi reče jedna teta numerologinja, 2017. je godina novih početaka, pa žene moje, bez zaje*******. Malo sad matematike, koju obožavam, 2017 = 2+0+1+7= 10; 1+0=1, a 1 je broj novog početka…. Sasvim logično, ta nećemo krenuti od recimo sedmice! Rekla je meni ona još svašta, ali bolje da šutim. Nije da mi se baš sve svidjelo, ali Olgica gađa točno „u sridu“. Za mene je 2017. godina opuštanja, pomlađivanja i uživanja u životu. (To vrijedi za sve sedmice, jer, ja sam, naravno, najbolji broj u svemiru -7.)
E, sad, želje, poruke i pozdravi? Pa od koga krenuti nego od sebe!? Sebi bih poželjela puno ovih istarskih sireva, jer sam siroljubac… Možda se i prijavim u emisiju Ljubav je na selu, pa se udružim s kakvim uzgajivačem ovaca ili koza. Kako mi reče jedan prijatelj, ima li što ljepše od planine, stada ovaca, čistoga zraka… Nema. Rekla bih iz perspektive žene koja je sljubljena s monitorom svoga laptopa, a ni bez smartphonea ne ide ni na wc, čuvanje ovaca je nedosanjani san svakoga hrvatskog managera, ako ja uopće spadam u kategoriju managera/poduzetnika. Poduzetnik je onaj koji nešto poduzima u vezi s nečim… Zapravo, žene moje, ne poduzimam vam ja ništa, čak ni po pitanju onog lampiona i želje u vezi udaje za kakvog bogatog managera! Velika je vjerojatnost da ću pričekati kakav „drugi krug“!
Poželjela bih si i još koju dobru buteljicu vina i puno dobrog društva. Zapravo, više društva manje buteljica, s obzirom na to da me uvijek boli glava jutro nakon… Budući da se trudim pomno birati društvo, osobito muško, a ni o vinima ne znam ništa, možda bih mogla i s nekom mojom Facebook prijateljicom na kakav tečaj o vinima… To bi bilo forica! Ako čitate, dajte me pozovite! Postoji mogućnost naučiti elegantno držati čašu, zar ne? A možda i upoznati kakvog profinjenijeg frajera, jer Rozga i ja samo znamo „izvana lijep, iznutra sirovina“…
Nadalje, želim si manje kolača, a malo više strpljenja i vremena za kuhanje, budući da mi se smiješi dijabetes. Isto tako si želim da me štitnjača manje guši (a doktor mi kaže da ona može gušiti, pa ne zove se to bez veze gušavost) pa da opet odem vježbati.
I eto… To je to… A vama? Što poželjeti vama, a da nije klasika? Možda puno zgodnih frajera, dobroga seksa i smijeha, jer to liječi. Provjereno! A, možda da se osjećate dobro u svojoj koži? Možda da budete ono što jeste? Možda da naučite biti mudre?
Sretna vam Nova i uživajte u svakom danu svog novog početka!
