Drama Queen: Osjetila domaći broj

Zanimljiv naslov!? Ha!? Pitate me koji mi je?

Postoji par rečenica i rečeničnih konstrukcija koje sam počela mrziti u 2020. godini koja je, ako ću biti iskrena, i meni samoj pomalo čudna. Objasnit ću vam o čemu se točno radi.

“Jeste li ga osjetili?”

Evo, ne znam s kakvim ste partnerima bili, ali ova loša verzija izvedena iz nekog jeftinog pornića ne obećava. Bit priče je upravo „da ga osjetite“, ako se ne varam. Osjetiti, uživati, opuštati se i prepuštati…

U jeku masovnih histerija, osim „opet se trese“, ovo je najčešći naslov na koji sam nailazila.

No, šalu na stranu, svi koji imaju paničan strah od jedne prirodne pojave kao što su, recimo, tuča, erupcije vulkana, poplava ili potres, trebali bi potražiti pomoć. Da. Došlo vrijeme da ni kiša ne može padati bez dramatičnog naslova! Sram vas je otići psihologu ili psihijatru? A nema čovjeka čega biti sram. Potraži pomoć i pokušaj živjeti kvalitetniji život. Jednostavno je. Ništa od pucanja, što na živce što po drugima!

Sram me pogledati aplikaciju koja bilježi potrese gdje Hrvati, kao pravi luđaci, ostavljaju brojne poruke. Potražite pomoć. Rušite aplikaciju, dok drugi narodi ne paničare. Idemo se malo sabrati! Zaboga, zašto uvijek moramo biti najgori!? Ništa od onoga što ste zaradili, stekli, izgradili i oko čega ste se mučili, nećete moći ponijeti na “onaj” svijet!

I zato – „osjeti ga“. Seksaj se. Seks opušta, čini vas plodnijim, čuva srce, jača kosti, prirodan je sedativ… Vidjet ćete. Svijet će izgledati kao puno ljepše mjesto!

“Domaća/i/e…”

Svaki naslov koji počinje s domaća ili domaći, domaće, sve i da se radi i o domaćim kolačima, izazove instant u alergijsku reakciju u mome slučaju. Toliko smo postali opsjednuti klikovima i brojanjem posjeta da nam sve gluplji naslovi i načini, na koji pokušavamo privući čitateljsku pažnju, lagano ispiru i odnose i ono malo mozga. Tako novinari postadoše najgora gamad na ovome svijetu, a čitatelji sveopći mrzitelji svega napisanoga pa i kada se radi o nečem posve edukativnom. A mediji su ili žuti ili crni. Sve manje se bave edukacijom. Ta, dociranje je i tako dosadno i izaziva bunt!

Domaće, domaći i domaća, što god već, iskaču iz paštete te čitamo neke detalje o nama posve nevažnim i nepoznatim ljudima, jer moć te riječi na slovo D, izaziva, koliko mi se čini, prije svega bijes svekolikog puka koji je ipak svejedno kliknuo. Kliknuo i doslovno popizdio!

Komentari su zbilja šarmantni i posve evidentno ukazuju na agresivnost pojedinih čitatelja. Dakle, ‘ajmo se uozbiljiti, i tu riječ na slovo D pokušati staviti uz bok životinjama, kolačima ili recimo ajvarima.

“Broj zaraženih…“

Dok zombiji ne hodaju po cesti, dok se ljudsko meso naočigled ne krene raspadati, prestanite nas prebrojavati! Bilo je kuge, kolere, sifilisa, gonoreje, side, i milijun različitih vrsta gripa… Dosta više! Pa nitko nije preživio život! U konačnici, svi od nečega umremo! Bilo je i bit će bolesti.

Ne ponašajte se prema nama kao da živimo neku F produkciju propale filmske kuće koja nikada neće doživjeti slavu Hollywooda! Čemu dizanje tenzija, straha i panike? Što tko ima od toga?

Žao mi je, ali 327 umrlih u cijeloj godini, od nevidljivog neprijatelja, svakom normalnom čovjeku ne znači puno. Umire oko 50 000 Hrvata svake godine. Koliko ljudi počini samoubojstvo? Već sam pisala o tome, nemojte da se ponavljam! Prevencija! Edukacija!

Ali, što mi znamo o prevenciji u zemlji u kojoj rijetko tko ide na sistematski. Pa, ni auto ne ide na cestu bez tehničkog, a gle nas!

I samo da se zna, za slučaj da mi se što dogodi i da se, recimo, zarazim tim strašnim virusom, nevidljivim neprijateljem koji me vreba s donesenog jogurta iz lokalnog dućana, debela sam. I ovako mi prijeti par bolesti, ako ne izgubim kilograme, ako je vjerovati liječnicima.

Ne vjerujte kad kažu da sam bila posve zdrava. Stres će nas i tako pojesti prije bilo čega drugog!