Hrvati su narod koji sve zna o nogometu i rukometu. Hrvati su narod koji zna sve o zaraznim bolestima i virusima, stručnjaci su za epidemiologiju, znaju proizvoditi cjepiva za rak… Kako mi se čini, nema ni većih glazbenih stručnjaka od Hrvata. Svi drugi narodi se mogu pokriti po ušima i samo slušati Hrvate. Jer, oni znaju sve o svemu!
Oduvijek me fasciniralo to naše, sveopće znanje. Zato, mala digresija, kako bih vam pokazala na jednostavnom primjeru o čemu govorim. U istraživanju provedenom 2018. godine među učenicima četvrtih razreda osnovnih škola, analizom dobivenih odgovora, tek 32,5% ispitanih učenika pere ruke često, 25% njih to čini rijetko, dok je čak 42,5% učenika odgovorilo da to čini samo kad ih netko podsjeti. Najvjerojatnije je to ono kad vi viknete: “Peri ruke!”. Iz ovakvih podataka razvidno je da nismo neki stručnjaci kada su virusi i bakterije u pitanju, jer bismo djecu naučili nekog vraga. No, tri godine su puno, pa se moguće nešto promijenilo.
Vratimo se pjevanju. Neću vas daviti Eurosongom, ali ću vas pitati kako podnosite poraz?
Ustanete se, kao prava diva, otresete prašinu, pa nastavite dalje? Možda ležite na podu i cvilite kako vam je cijeli svijet kriv!?
Nema mi ništa gore kada se krenu tražiti krivci za svaku glupost. Toliko se puta sjetim one dobre, stare, studentske: “Profesor me ne voli!”. Mislim, što te tko ima voljeti ili ne voljeti. Sjedi i nauči! Kao da se meni nije nikad dogodilo da padam ispite. Što je moj profesor imao s tim? Gotovo ništa. Nije mi sjeo predmet, njegova knjiga je bila glupa i dosadna, on je bio nezanimljiv… Mogu vam tako nabrajati do sudnjeg dana, ali nikad mi nije palo na pamet da me “nije volio”. Dok nisam sjela i naučila, nisam ni prošla ispit!
Tako je i u osnovnoj školi, tako je u srednjoj školi… I još kad prozivaju nastavnike i profesore da su ovakvi ili onakvi, a eto, vaša djecu su samo i isključivo anđeli!?
Kada su porazi u pitanju, zvali ih mi jedinica iz matematike ili možda lektire, budući da klinci mahom mrze čitati, ili ih možda zvali nisam prošao u finale Eurosonga, ili naša nogometna skupina je izrazito teška, sudac je kreten, ne znamo mi ništa o njima, o porazima.
Za razliku od pobjede, odnosno dobre ocjene koja nas motivira, poraz je jedna posve drugačija strana medalje. Oduvijek pokušavamo izbjeći situacije u kojima se osjećamo loše. Dalje, netko je odgojen u natjecateljskom duhu, pa se, primjerice, oduvijek vaša majka natječe sa susjedom, premda se tu radi samo o uzgoju orhideja. Sama ideja poraza, odnosno da smo lošiji od drugih, oduvijek je kulturološki povezana sa slabostima i slabićima te uz neugodnu činjenicu da je netko moćniji od nas, sposobniji ili moguće ljepši ili jednostavno ima predivan balkon prepun cvijeća.
Prihvatiti poraz prije svega znači moći kontrolirati svoje emocije. Znači ne dati onim lošim emocijama da upravljaju našim životom. I doista ima nešto u izreci “popravi krunu i kreni dalje” , ma koliko nam se infantilnom činila. Ostavite prošlost iza sebe, naučite nešto iz nje i od nje i krenite dalje. Ne dajte da vas negativne emocije povuku na dno, da postanete razočarani, čangrizavi ili ogorčeni. To nisu lijepe emocije i uz njih ne možete “rasti”.
Važno je znati i prihvatiti kritiku. Možete vi najbolje pjevati u pet crkvenih zborova, a ne znati se ponašati na sceni. I ne zna svatko pokazati guzu niti nositi svjetlucavu haljinu, a bome ni štikle!
Netko je rođen da bude zavodljiv na sceni, da zna mrdnuti guzom, zamahnuti kosom, nekome sve probe ovoga svijeta neće pomoći da izgleda seksi, atraktivno. I nema to veze s ljepotom, kilogramima i slično. Nema ni sa spolom! Pogledajte samo koliko nas voli muškarce koji se furaju na tetoviranog, zločestog dečka!? To je onaj neki urođeni X faktor – koji ili imate ili nemate.
Doduše, ne treba svakoj kritici pridavati značaj, ali moguće nam ta mišljenja pomognu da budemo bolji ili da se pronađemo u stilu i izričaju. Nije se dovoljno uljuljati u činjenicu da mama, tata i pop sa zbora misle da ste najljepši i najpametniji ili najbolji igrač na terenu…
Kao i kod pisanja testa iz matematike, važno je preuzeti odgovornost za svoje postupke. Ako nisi naučio gradivo, mala je vjerojatnost da ćeš dobiti peticu iako su ti mama i tata potrošili novce i novce na instrukcije.
I zato – glavu gore, otresi prašinu, popravi krunu i probaj drugačije…
