Sto ljudi, sto ćudi, sto žena dvjesto sisa! Tako nekako, jer uvijek se samo broje ženske sise. Muške nikome nisu zanimljive. Ne razumijem zašto nitko nije izmislio neki must have muškog pokrivala za njihova prsa? Jer, doista, ima gadnih muških prsa, da prostite!
I ne razumijem zašto, eto moramo na plažama gledati njihova prsa, dok se ženska moraju skrivati?
Priznajte, i vama se sviđaju nabildana muška prsa orošena kapljicama vode i kojom dlačicom? Zar njihova prsa, nama ženama, ne mogu biti seksualni okidač, jednako kao i lijepe, prćaste lijepo definirane guzičice?
Licemjerstvo?
Zar to nije licemjerno? Mi se moramo pokriti, a oni se mogu skinuti!
U sezoni kiselih krastavaca, kako nazivamo doba godišnjih odmora, baš se ništa previše ne događa, a i ako se događa svi se trude da šute. Konačno se većina dočepala neke plaže pa ne želi ni o čemu. Ne priča se o kompanijama, uspjesima, neuspjesima, bankrotima ili zaradama… Ne priča se ni o novim kolekcijama, knjigama… Ma, ništa… Zaboravilo se na inflaciju, krizu… Samo more!
Svi žele biti pomalo umrtvljeni u toj priči o godišnjim odmorima. Dosta je čovjeku briga. Osim možda onih koji žele biti poznati… Ili su poznati, tko zna zašto… Pa jedna fotografija, druga fotografije utkana u samohvalu i činjenicu da moraš svima reći gdje si, da moraš dijeliti sve, pa i neke intimne momente, i postaneš vijest! Pa gle noge, pa gle prsa, pa obara s nogu, pa ima celulit…
Pa Brad Pitt u suknji, pa J.Lo promijenila prezime…
Zaista!?
Petar Grašo radi i nije došao po Hanu?
Ne znam kako biste se vi osjećali da čovjek otkaže neki koncert, dogovoren godinu dana unaprijed, a za koji ste kupili kartu? Zaboga, život ide dalje!
A i danas svatko ima mišljenje o svemu i osjeća se pozvanim kazati to, izbaciti iz sebe, olakšati dušu, pa i prosvjedovati na SM. Prljava li uma. Ne Sado- mazo, nego Social Media, iako ovo SM na Social Media često bude čisti mazohizam, ali i sadizam svima koji moraju čitati tvoje “pametne” statuse!
Veni, vidi, vici
Ne znam kako vi, ali uvijek sam se grozila, primjerice, zagrebačke špice. Nikad mi ona nije bila „špica“ i ne razumijem nikoga tko se mora dotjerati, otići u centar grada da bi popio jedu ili dvije kave i bio viđen. Isto tako je i s nekim super, cool mjestima na koje vjerujem nikad neću otići. Ili sam moguće čista dosada pa se ne znam zabaviti? Iako, većina ljudi kaže da sam prilično zanimljiva i duhovita… Ali, vrag će ga znati! Nisam ni za cool beach barove ili partyje…
Ja sam ona koja je priznala da se odmara gledajući u zid.
Nego, upoznaju li se tamo neki poslovni partneri?
Partneri ili partnerice? Budući očevi vaše djece ili majke?
Prijatelji ili prijateljice?
Dođeš li se fotkati? Pokazati? Znam da Robi i Bojan čekaju!
Je li to bitno? Kakav je to ritual? Kakva tradicija? Što to ima u centru grada, a nema na periferiji? Restoran? Pa, nekako ne vjerujem da se jede u neki razvikanim restoranima niti da se kupuje toliko ludo u nekim dućanima. Pa i tako imamo webshop za što god!
Kakva je to potreba za pokazivanjem? Odakle ona?
Što su to statusni simboli? Torbice, cipele, satovi, automobili, mobiteli… Što!?
Doći će vrijeme kada ćemo početi cijeniti anonimnost, intimu i mir. Ako već nije došlo…
