Postoji ogroman broj sekti, društava, udruženja, stranki u koja se čovjek ponekad mora, a nekad poželi učlaniti. I doista, svatko od nas se, gledajući vlastite interese i afinitete, odluči priključiti nečemu.
Tako se netko odluči priključiti onim suludim trkačima koji svaku slobodnu minutu provode trčeći okolo. Netko se upiše u lokalnu teretanu i vježba, vježba, vježba u nadi da će preko tog divnog, isklesanog tijela pronaći ono što traži. Traže se partneri, sreća, mir, zadovoljstvo, zdravlje i bezbroj emocija pa možda čak i ljubav. Netko se angažira u crkvenoj zajednici tražeći odgovore na svoja pitanja i tražeći upute za bolji, sretniji život.
Također, postoje i oni koji se pentraju na planine, povezuju s prirodom, gledaju nebo i grle drveća, a tu su i oni koji bicikliraju kilometre i kilometre. Dalje, tu su i oni koji bacaju grah ili zovu tarot majstore za svaki iole važan korak u svom životu, ali i oni, veliki ljubitelji životinja. Njih vole i njima više vjeruju nego li ljudima.
Svatko od njih pokušava odmoriti, umiriti uzavrele misli i umoriti tijelo na svoj način.
I pripadati!
Pripadanje
Naravno, i ja sam pripadnik nekih zajednica poput Udruge Mogu sve. Druženje s njenim članovima osobno mi je donijelo smiraj i utjehu te pokazalo da je se toliko toga može ako radiš na sebi, ako si uporan i ako imaš potporu zajednice. Članstvo u udruzi je donekle umirilo i osjećaj krivnje, jer istina je da ne možeš pomoći onome tko pomoć ne želi prihvatiti.
Nisam član nikakvog kluba čitatelja knjiga, ali vam kažem da svaku slobodnu minutu volim odlutati u taj čarobni svijet pa tako pročitam neke tri knjige tjedno. Trudim se svoj mozak opustiti i zaokupiti maštom različitih loših, boljih i najboljih pisaca… Tako se tu nađe svega. Od početničkih uradaka s Wattpada, do potrage za sniženim knjigama na Amazonu ili beskrajne zahvalnosti hrvatskim izdavačima koji na našu adresu mjesečno pošalju i do desetak knjiga. Neke od njih s radošću podijelimo i s vama, čitateljima.
I tako ja odmaram mozak čitajući o vampirima, vukodlacima… Pa onda znam uzeti, recimo, Ivu Andrića, pa se onda sjetim Marije Jurić Zagorke i Dostojevskog… Nekad se sjetim Jesenjina, Puškina, Poa ili Baudelairea ili sestara Bronte.
I tako u krug! Ponekad slušam različite izvođače i trenutno sam u fazi country glazbe.
Nepripadanje
Međutim, postoji par skupina kojima nikako ne želim pripadati.
Skupina koja me zabrinjava, obožava čitati tračeve, komentirati i liječiti vlastite komplekse i nezadovoljstva pričama o nekim wannabe slavnim, slavnim i planetarno popularnim osobama. Njoj ne želim pripadati.
Tako se nadavano na mom Facebook feedu našao tekst objavljen na jednoj našoj poznatoj trač stranici o poznatom zavodniku, koji je čudom ostario… Normalno je da je ostario, jebateled – pa lik sad ima pedesetak. I onda, kao da su im držali svijeću, krenu pričati o njegovom braku, kakva su njegova djeca, tko su mu ljubavnice… Posve besramno, bez da su sebe pogledali u lice, pišu i pišu.
Sve za klik, klik ni za što!
Tu je i skupina prepuna ambicioznih, i kako mi se čini, iz hrvatske perspektive, (ne)sposobnih, ali dovoljno hrabrih da, ako treba, i preko mrtvih gaze…
Politika…
Čovjek često mora promijeniti i sebe i mišljenje da bi se slagao s uzvišenim stajalištima svoje stranke. Nekad mora i učiniti ono u što se kleo da nikad ne bi. Ciljevi su tu, ljestvice su podignute visoko, važno je preživjeti i živjeti čim bolje…