Obećala sam prijateljici da ću napisati ovaj tekst, pa kud puklo da puklo! Kako kaže ona sama, to joj se nikad ranije nije dogodilo u životu. Zbog jednog sastanka, promijenila joj se percepcija i na sve svoje klijente je počela gledati s oprezom.
Iako se to mnogima ne čini, ja sam strašan introvert. Također sam i realna, informirana, logična osoba, prilično odlučna i znatiželjna… Ali, nekako najviše mislim da čovjek ne treba nepotrebno gubiti vrijeme. Kad kažem gubiti vrijeme, to se odnosi i na nepotrebne kave, poslovne sastanke i diskusije iz kojih se nikad ne izrodi ništa. Nemojte misliti da sam materijalist. Kad kažem „izrodi“, tu mislim i na neku ideju, mislim ne neko simpatično poznanstvo, neku pametnu riječ ili dvije. Jednostavno, nekad već unaprijed znate da nešto uzalud radite. Kako bi rekli – nema tu kruha ili džaba si krečio.
I stalno to govorim prijateljici – smanji to… Pažljivo odaberi ljude s kojima želiš raditi… Nisu svi divni…
Četiri zida
Postoji mnoštvo stvari na svijetu kojima se možeš baviti, a zapravo ne moraš ni izaći iz vlastita četiri zida. Srećom, evo ja upravo radim jedan takav posao i trudim se čim manje komunicirati s ljudima koji me zamaraju.
Kako da vam kažem, nekad je ta komunikacija s ljudima besmislena i glupa, i toliko površina, fokusirana na neke za život tako nevažne stvari. Nije da sam ja sad neki veliki filozof ili prorok, ali jasno vam je na što mislim.
Osim toga, pišem na jednom lifestyle portalu, i nije da spašavam ljudske živote ili da istražujem lijek za rak. I, doista, sve ovo još uvijek treba ostati u nekoj dimenziji zabave. I niti jedan tekst, koji se općenito pročita na internetu, ne bi trebalo doživljavati „svetim pismom“.
Odnosno, svaki tekst koji pročitate, pa i ovaj moj, trebalo bi kritički primiti, pa onda donijeti neki sud. I važno je čitati s razumijevanjem, a shvatila sam da ljudi to uopće ne rade. Ne razumiju. A ja vam toliko želim, kroz svoje tekstove, dati mogućnost kritičkog razmišljanja o svemu što napišem.
Želim vas isprovocirati. Želim da razmislite!
Poslovni sastanak
Naime, danas mislim pisati o poslovnim sastancima. Sigurno ih i vi (ludo) volite! Šalim se! Pustite sad mene i činjenicu da bih ja sve najradije rješavala u dva maila!
Dakle, po definiciji – svrha poslovnog sastanka je pronalazak rješenja u kojem će obje strane biti zadovoljne ishodom.
Kako kaže moja prijateljica, prvo, žena je dobrano kasnila. Osobno, uvijek dođem par minuta ranije jer to smatram poštivanjem druge strane. Smatram to obazrivošću. Jer, kažem vam – vrijeme je novac, tako da mi se priča, već na samom početku, nije svidjela.
Naravno, nakon razumne isprike oko kašnjenja, učinilo joj se da je konačno sjela za stol sa ženom koja zna što hoće, koja zna u kom smjeru želi ići. Pomislila je da je srela iznimno poslovnu, organiziranu ženu koja je na tom sastanku u svoj rokovnik užurbano zapisivala, govoreći što sve želi i kako želi da to izgleda. Kako kaže moja prijateljica, izgledala je oduševljena predstavljenim idejama. Činilo se – gotova stvar! Samo još personalizirana prezentacija, kao kruna svega, i ide se u realizaciju!
Vjerujete mi, ništa od navedenog se nije dogodilo.
Između ostalih sastanaka i obaveza, još isti dan je napravila traženu prezentaciju. Poslala ponudu.
I žena se više nikad nije javila, nije odgovorila na mail, nije podigla slušalicu, nije odgovorila na poruku.
Nije rekla – ni skupa si, ni glupa si. Ni mu, ni bu. Ni – ne. Ništa.
Sami izvucite zaključak i, ako želite, napišite nam svoju priču.
