S obzirom na to da često pišem o različitim ljudskim sudbinama i da pokušavam i svega toga izvući nekakve dublje poruke, često mi se dogodi da me nazovu ljudi, koji misle da me poznaju, budući da čitaju moje umotvorine. Najčešće misle i da imaju apsolutna prava ispovjediti mi se, baš kako što vjernici čine u ove svete dane, te mi ispričati svoje male, prljave tajne ili mi pričati o svojim teškim, jadnim životima.
Prljavi poslovi
Čak je nekako duboko perverzno i to što obično znaju da ću svaku od njihovih priča, svaki od njihovih komentara i svaku od njihovih obično suludih ideja, iskoristiti za svoje prljave poslove, odnosno za pisanje.
Zbilja se ne šalim kad kažem da imam materijala za neke tri ili četiri knjige, što svoga materijala, što materijala kojim su me darovali moji poznanici, prijatelji ili jednostavno ljudi koji misle da mogu doći i istresti mi svoj prljavi veš. Još da imam malo više para i malo više vremena kako bih mogla sjesti i početi pisati, nitko sretniji od mene…
Raduje me činjenica kako me svi oni smatraju zrelom, modernom i razumnom ženom koja se najčešće ne vodi osjećajima. E, pa krivo! Ja jesam emotivac, reklo bi se – čista ljubav! I nije baš tako lako nositi sve vaše blesave terete na leđima. Iscrpi to koji put čovjeka! Ali se trudim biti objektivna…
Kako reći?
Treba znati reći ženi koja prevarila vlastitog muža, s nekim majmunom, da dobro razmisli, da razgovara s mužem, ne o prevari, o njoj se šuti, nego o činjenicama koje bi mogle poboljšati odnos, razveseliti i nju i muža.
Treba znati i sama sebi reći: „OK probala sam tuđu travu i trava je trava.“ A krava ili kobila pasu travu. Zašto bi išla u tuđe dvorište, kad je tvoja trava jednako zelena, možda je samo treba malo nagnojiti? Treba nagnojiti sve odnose – ljubavničke, roditeljske, prijateljske!
Treba imati snage i reći da se ne isplati čekati, da se ljudi ne mijenjaju baš toliko… Da gubi vrijeme… Treba znati reći prijateljici da je beskrajno glupa, kada su muškarci u pitanju, ali da je svejedno voliš… Treba i poslovnom partneru reći da je blesav…
Stvarni problemi
Najčešće vidim da ljudi i nemaju neke stvarne probleme, nego sami izmišljaju neke gluparije i završe nesretni i to sve zato što su primarno blesavi i zato što ne znaju artikulirati svoje osnovne potrebe. Potrebe, posve ljudske, kao što su disanje, voda ili hrana… Ali, potrebe duše!
Ne znaju reći kad je dosta, ne znaju objasniti što im točno treba i ne znaju reći što žele baš sad.
Žalosno mi je gledati tko sve može roditi djecu. Ja ih nažalost nisam dobila. Budući da je to jedina stvar za kojom ću možda žaliti u životu, čini mi se kako imam pravo reći koju riječ i na tu temu. Kad malo bolje razmislim i kad pogledam sebe i stanje u kojem se trenutno nalazimo, sretna sam da nemam djecu.
Sretna sam i što im ne namećem svoja pravila, uvjerenja i od njih ne tražim da ispunjavaju moje snove. Roditelji to najčešće rade. Guše. Lozinka – čista ljubav! U “čistoj ljubavi” se toliko toga skrilo!
Žao mi je što nigdje nema priručnik i što nigdje ne postoji tečaj, poput onog tečaja priprave za brak, koji bi se zvao tečaj pripreme za roditeljstvo, jer neki ljudi zaista ne zaslužuju da se njihovo sjeme primi, niti da njihove maternice postanu utočište. Ali zato, onaj istospolni bračni par, poput kriminalaca, dođe i do ministarstva, kao da je najgori kriminal biti peder… Pusti lopove, ubojice, silovatelje, zlostavljače, švercere… Sretan im Božić. Neka se vesele djetetu. Jer djeci treba poštovanja, ljubavi, nade…
Sretan vam Božić, dragi moji čitatelji. Uživajte u trenucima, ne u kupljenim stvarima… Skupljajte uspomene, one najduže traju…
