I tako ja nazovem svog Ruskog Princa da mi da neku ideju za ovotjedni “traktat”, budući da sam se ulijenila, a bome i mislim da sam sve Markove konake, uzduž i poprijeko, opisala. Stvarno nemam neku posebnu inspiraciju, a i dosadilo mi je vječno pisati o beskrajnoj, ljudskoj gluposti. Jer, zavidnih, ljubomornih, narcisoidnih, nepregledanih i dokazano ludih ima na svakom koraku.
Nekako sam htjela ovaj tjedan teme iz crne kronike preskočiti. Dosta mi je tog crnila u životu. Čini mi se kao da ga nikad nije bilo više.
I veli on meni: „Napiši traktat o dobro ugođenom klaviru!“
Traktat (lat. tractatus), opširna, podrobna rasprava o nekom predmetu; studija
Znam, znam… I vi se pitate koji kuki… Što je sad to!? Kakvi klaviri, kakvi pastiri…
S Ruskim Princem ništa nije jednostavno pa mi je, moj drugi najbolji prijatelj – Google otkrio tajnu. Radi se o dvjema zbirkama skladbi naziva Dobro ugođeni klavir (njem. Das wohltemperierte Klavier), Johanna Sebastiana Bacha, kojeg on voli do ludila i natrag. Ali, što ću!? Ponekad taj moj Princ i nije tako blesav, iako, posebice kada smo skupa, naša blesavost osobito dolazi do izražaja.
Prije par dana smo se pokušavali sjetiti jedne riječi. Naime, opisivala sam mu event na kojem sam bila. I, znate ono kad opisujete nešto, jer se ne možete sjetiti riječi. Znate, ono za ono… Pa lijevo, pa desno, pa okolo i natrag. I nikako! S periskopa, preko stetoskopa i ne znam više čega konačno smo, na jedvite jade, došli do teleskopa! Teleskop, mamu mu poljubim! Ili smo toliko jebeno otupjeli na sve ili je prosto došlo vrijeme – demencije. Naš novi, potencijalni prijatelj Alzheimer lagano kuca na vrata!
Ne budi ja lijena, otišla sam i do idućeg najboljeg prijatelja, YouTube-a, i krenula slušati predloženo.
Što da vam kažem? Ruski Princ je pogodio! Bio je to predivan, gotovo romantičan početak nedjeljnog jutra uz zbrčkane taktove kiše na prozoru i šalicu mirisne kave iz posljednje vrećice koju mi je nabavio muž od prijateljice. (Nadam se da će prijateljica pročitati i poslati muža s novom tranšom kave.)
No, dosta tog kulturnog uzdizanja. Vratimo se mi prizemnijim, svakidašnjim temama.
Tako on mene pita što je u trendu, što se gleda, što se sluša, ne bi li mi pomogao oko ideje. Trend? Ja i trend?! Eh, tek tada sam osjetila lagani napad panike.
Zadrugu ne gledam. Ne gledam Ljubav je na selu. Ne gledam Život na vagi, on me posebno uznemirava i djeluje mi ponižavajuće. Nisam gledala ni ovo novo gdje je Severina. Evo, ne znam ni kako se zove. Vidim da je i Gripe napunila neka skupina dečkića.
No, tko sam ja da komentiram nešto o čemu nemam pojma, je li tako? I tako sam sama zaključila da nisam u trendu.
Netko od vas, dragi čitatelji, može u komentare upisati svoje dojmove, pa me moguće i zainteresirati da „bacim oko“ na navedene emisije, izvođače ili možda kozmetičke ili estetske tretmane.
Evo, slušam Bacha, zapalila sam i neku mirisnu svijeću i, vjerujte mi, uživam.
Hvala ti, Prinče. A vaše komentare i prijedloge čekam.
