Jeste li zaljubljeni? Jeste li pronašli nekoga tko vas uveseljava, nasmijava, ali i pomalo ljuti? Jeste li možda u potrazi?
Slušajući ljude iz okoline, postoje mi gotovo nevjerojatno kako (i koliko nas) ne možemo pronaći nikoga. Svaki put čujem istu priču: “On je ovakav, onakav… Ona je ovakva ili onakva… Kreten, konjina, glupača…”
Nekako mi se čini da se ili krećete/krećemo po pogrešnim mjestima pa se i susrećete/susrećemo s pogrešnim ljudima ili ne znate (znam što želim!) što želite ili je svijet otišao u krasni.
Neko četvrto, suvislo objašnjenje ne nalazim. Iako, činjenica je da smo apsolutno postali samoživi i beskompromisni i da niti pet minuta nemamo strpljenja za gluparije. Barem ja nemam.
Ja ljubujem s Viberom. Dopisujem se s dva-tri lika, a onda mi Medo, svaki drugi dan, šibne lokaciju iz neke europske zemlje. Prvo mi zatitra srčeko, sva se nakesim, a onda opsujem da koji k… Kao da zna da sam blizu neke nove, muške zanimacije, pa da mi uprska… I to posve nesvjesno… A samo da znate, zaprijetila sam mu da ću mu se useliti i da mi je hit baš to što ga nikad nema. I sad mi treba tumač što to ostavljanje lokacija znači. Da pristaje na ponudu ili…
A sad malo o tragačima…
Imam vam ja jednu prijateljicu koja bi najradije htjela imati pri ruci kakav Vrtuljak ljubavi u printanom izdanju. Ona je kao klasičarka koja se grozi ovoga brzog onlinea. Ona je za cvijeće i svijeće… Romantičarka! Pa onda imam drugu koja je u nekakvoj nesretnoj (polu)vezi dok ne naiđe netko drugi, eventualno bolji… Totalna kalkulatorica! Onda imam treću koja lagano odustaje od svega i pokušava se pomiriti s činjenicom da samoća nije najgora stvar i da je nekad totalno dobra za psihičko zdravlje. I, na koncu imam četvrtog koji kaže da se sretno zaljubio.
O svom petom i najdražem Ruskom Princu danas neću. On mi je totalno beznadan slučaj i daj Bože da se varam. Priča mi o arhitektu koji je na kraju zidar. Onda mi se javi s pričom o kulturnom atašeu nekog veleposlanstva, kad ono zaštitar. Onda ga opsjeda neki visokopozicionirani lik koji projektira, uređuje i održava javne i ostale zelene površine, pa se pitam je li škovacin ili šaptač cvijeću…Danas ću vam pričati o tome četvrtom.
Svi smo mi snobovi!
Predivan je to, prezgodan, pametan i smiren muškarac. Nikako nije uspijevao pronaći bolju polovicu, a posve mi je bilo jasno da to želi. Znate, neki ljudi osjete taj nagli poriv za smirenjem, ma što to bilo. Ja sam otpala iz igre odmah jer sam daleko od onoga što bi on htio pored sebe. I ne, nije me to niti najmanje uzrujalo. Uvijek je važno da ste oboje svjesni svojih karaktera i činjenice zašto nikada ne biste bili dobar par iako ta druga polovica zadovoljava onu, dobro nam poznatu, gotovo snobovsku listu želja kakav bi vaš partner morao biti. Znate ono nešto što bi trebalo početi sa sređen, dobar posao, visok, crn, duhovit, mišićav, ima stan, ima auto…. Ma znate! Da sad ne nabrajam sve… Ono plus i minus, Amer, Rus, hibiskus…
Da skratim, meni je on bio premiran, a ja njemu predivlja. I to je to – kategorija “nepomirljive razlike”!
O izlascima mi je uvijek pričao kao o odlasku na bojno polje. Nije vjerovao u moje teorije o onlineu kao najbržem načinu, ne samo upoznavanja, nego i prepoznavanja debila i frikova. Držao se dobre stare, birtije ili ti kakvog kluba i subotnjih izlazaka. Dramuljica svaki put. Pa su mlade. Pa su djeca. Pa polugolo. Pa buka… Pa on to ne razumije…Boli duša, boli glave, sve boli…
I krenulo je. Navodno, nije mu se svidjela na prvu, ali izmoren silnim izlascima, koji su mu gotovo došli glave, dao je maloj drugu šansu. Pa je dao i treću…I tako mi jučer saopći da je zaljubljen.
I da je, gle čuda, mudro zaključio kako svakome treba dati dovoljno vremena da se iskaže…
Dakle, čini mi se da samo vrijeme zna koliko je ljubav važna u našem životu. I to što trenutno, u četrdesetima, živi kod mame i tate, samo je jedan prijelazni period! Ne uzimaj ga za zlo! Prava je ljubav postojana unatoč nevoljama.
