Kad ti je otac jedna od zvijezda lokalnog kluba i kad odrastaš u doba kad su djeca bila bez prava glasa, kada se nakon crtića, prije Dnevnika, išlo u krevet s bocom mlijeka i malo Petit Beurre keksa, bez daljinskog, uz Gorenje televizor, nema ti druge nego voljeti nogomet. Nije bilo tableta, YouTuba i sličnih izuma. Ne daj Bože da si se nešto pobunio, stara bi odmah viknula da će po kuhaču! Do 8 si u krevetu, pa ili spavaj ili broji ovce. Najveća radost bi bila nedjelja ujutro i nezaboravni dječji programi poput Muzičkog tobogana, Branka Kockice, Nedjeljnog zabavnika i sličnih stvari…
Ostatak tjedna je bilo da šutiš i da radiš, gledaš ono što ti se kaže. A kod nas se gledalo puno utakmica. I danas se znaju odgledati reprize repriza. Mog oca čak ni unuci ni cviljenje za crtićima ne spriječe da se (neke) tekme odgledaju i sto puta.
Volim nogomet!
A ja volim nogomet! Stvarno! I da znate, poznajem još priličan broj žena koje ga vole, možda i više nego ga volim ja.
Nije ni čudo da je moja prva ljubav bio Roberto Baggio. Dajte ga malo progooglajte. Da. Je. Tako je. On je jedan malecki Talijan, danas posve smiješne frizure, ali meni bijaše idealan muškarac dok sam kao teenagerica s tatom pratila prvenstva i lige. Kada me pitate za koga navijam, ja ću vam spremno reći – Juventus, jer je upravo njegova karijera, kad se zatelebah u njega, tamo bila na vrhuncu…
Sva moja druženja i sva konverzacija vezana s ocem vezana je uz nogomet. U ostalim stvarima, pa i karakterno, smo nebo i zemlja. On ne čita, ne piše… Ništa kulturno ga ne interesira niti 2 %. Nogomet je, valjda, bio i ostao jedina stvar koja je tog čovjeka ikada zanimala.
Tko me uopće može razumjeti?!
Šalu na stranu, u mojim lamentiranjima s Ruskim Princem, shvatila sam kako je i većina muškaraca koja me ikada privukla imala je veze s nogometom. Drugoligaši, trećeligaši, malonogometaši i propale zvijezde kojima su, valjda, roditelji tupili kako je važnija škola od lopte, stalno su bili oko mene. Te lijepe, muške guze osvojile bi me na prvu. Oble, čvrste, velike, prćaste… Ma, mljac guze! Tek onda bi dolazila faca ili mozak. Zapravo, face mi nikad nisu bile zanimljive. Kad malo bolje razmislim, uvijek je bilo ili guza ili mozak. A tko me bolje od Ruskoga Princa može shvatiti kad je dobra guza u pitanju? Nitko. A nije lako mozak i guzu pomiriti! Nije! I suviše često je ili jedno ili drugo. Spojiti te dvije stvari je gotovo nemoguće. Zato i jesam sama…
No, vratimo se mi mome nogometu kako bismo se pripremile čim bolje za predstojeće Svjetsko prvenstvo 2018. u Rusiji koje će trajati tridesetak dana. Istraživanje koje je prošle godine provela kompanija, svjetski poznata po proizvodnji seksualnih pomagala za žene, pokazalo je kako više od 90% Hrvata, između nogometne utakmice i seksa, uvijek odabere nogomet. Samo da znate kad vas odbije, dok se prešetavate u kakvom novom rublju, da su svi muškarci isti i da mu to ne uzmete za zlo…Da mu se ne osvećujete idućih par mjeseci uskraćivanjem…
Kako rekoh, poznajem i mnogo žena koje prate nogomet, što zbog nogometa, što zbog dobrih guzica. Prema tim drugim istraživanjima povećava se broj žena koje prate nogomet, što sociolozi objašnjavaju činjenicom da smo mi, mediji, popularizirali taj sport.
Kažu da se nogomet ženama posebno sviđa, jer se ne oslanja toliko na fizičku snagu koliko na vještinu, ali i zbog onog što im muški dio populacije često predbacuje, a to je da žene nogomet prate zbog nogometaša. Ja ga često pratim (upravo) zbog nogometaša, jer kako rekoh, ne mogu odoljeti…
Pronašla sam još jedno zanimljivo istraživanje servisa za porniće, YouPorn, koji je objavio da žene čine četvrtinu njihovih korisnika. Iako većina žena voli gledati porniće sama, kako je pokazalo istraživanje, njih 69 posto za YouPorn je reklo kako im ne bi bilo neugodno kada bi njihov partner saznao za njihove navike gledanja porno filmova.
Dakle, drage moje, ako ne gledate nogomet i sjajne muške guze, niste u shoppingu ili ne kuhate svom mužjaku, dok on zavaljen s pivom leži na trosjedu, što li radite?! I još bolje, znaju li to oni…
