Zahvaljujući jednom mom poslovnom partneru, odnosno sada već i prijatelju, odlučila sam se na jedan ne baš tako popularan način rada, a to je da prekopiram tekst s jednog web shop-a. On je nudio prilično korisne, dobro raspisane savjete i ništa ne bi bilo sporno da se ne radi o web shop-u koji prodaje, između ostaloga, i analne igračke i vibratore.
Tako se tekst o savjetima vezanim za siguran analni seks našao među rekorderima u mojoj karijeri piskarala na portalu.
Čuđenje u svijetu
Moj dragi prijatelj je ostao u čudu kada je shvatio koliko ljudi interesira sve vezano za i oko analnog područja. Čovjek jednostavno nije vjerovao da postoji potencijal da su toliki ljudi zainteresirani za igračke, igračkice i načine penetriranja, ali i za higijenu istih. Snebivao se od samoga starta, a ja sam bila uporna.
Kako to obično biva i kako ja volim razuvjeravati, pokazivati i dokazivati ljudima stvarno stanje stvari te otvarati oči, recimo to tako, tako sam ja taj članak podijelila na webu, a njemu podijelila rezultate čitanosti. Da vidi. Da shvati.
I možete vi pričati što god želite, praviti se finima i svetima, podaci ne lažu. Zainteresirani ste svi i za to područje, odnosno, ako već niste probali, za eventualna otkrivanja novih vrhunaca. Napominjem, neka istraživanja pokazuju da redoviti analni seks prakticira čak 25% heteroseksualnih parova. Dakle, on nije rezerviran samo za one tamo, kako ih već zovemo…
I, prema zainteresiranosti, izgleda da se svi seksamo ili ćemo se seksati – analno.
Normalno, normalnije, najnormalnije
Naravno, kako se vidi u komentarima, uvijek je par onih glasnih koji se zgražaju, pokušavaju biti čak i duhoviti, ali i vi i ja znamo da bi ga mnogi rado “metnuli” u bilo što. I nikako pojedinci shvatiti da nema ništa loše ni u analnom seksu, pa ni u seksu u uho, ako baš hoćete, sve dok su sudionici istog pri zdravoj pameti, dok znaju šta rade, dok nitko nikoga ne prisiljava i dok nitko nikoga ne mlati.
Ono što mene zgražava je činjenica da je ljudima očito normalnije pretući nekoga na cesti, upucati ga u glavu, nego li ga primiti ili staviti u zadnjicu. Normalnije se opijati, drogirati, prežderavati, da sada ne nabrajam…
To vikanje o normalnom mi je uvijek zanimljivo. Koji su to kriteriji normalnosti?
Prema jednoj definiciji, nenormalno je svako ponašanje ili doživljavanje koje značajno odstupa od ponašanja ili doživljavanja koje se javlja kod većine ljudi.
Povežemo li to s analnim seksom, u heteroseksualnom ili homoseksualnom odnosu, bilo ga je od kada je svijeta i vijeka. Dapače, može se reći da je dominantno mišljenje u staroj Grčkoj bilo da osoba može erotski, odnosno seksualno, odgovoriti na ljepotu bilo kojeg ljudskog bića, neovisno o spolu, dakle svejedno je radi li se o muškarcu ili ženi… A poznato je i da u skoro svi rimski carevi, bez obzira na razlike u svojim službenim stavovima o homoseksualnosti i zakonima koje su donosili o njoj, imali ljubavnike istog spola.
Što ćemo sad?
Sve do prijelaza iz 11. u 12. stoljeće, katolička Crkva nije obraćala pažnju na homoseksualnost. Čak su o svojim sklonostima prema istom spolu govorili i svećenici. U 12. stoljeću stavovi se počinju mijenjati i prihvaćanje zamjenjuje osuda. Samo mala prispodoba, Michelangelovi su se protivnici u Vatikanu počeli zalagati da se njegovo remek-djelo, zbog njegove homoseksualnosti, ali i zbog mnogih golih likova na fresci, ukloni iz Sikstinske kapele (Izvor, Morus, 1959: 192).
Srećom to se nije dogodilo.
I zašto onda taj sram, zgražanje i čuđenje?
Činjenica je, a to mi pokazuju apsolutno svi podaci koji su mi trenutno dostupni u analitici, da je analni seks zainteresirao oko, u ovom momentu, gotovo 200.000 čitateljica i čitatelja.
Dakle, dobro se zamislite s kim sjedite na kavi, tko vas gleda i što vam i gdje želi metnuti. I ne glumite zgražanje.
A, da mi oprostite, simbolično rečeno, guze nas na sve strane, i nitko se baš nešto previše ne ljuti.
