Mnogima se neće sviđati, ali ja i dalje mislim da je žena ženi vuk. Žena je ženi najveći neprijatelj i odgovorno tvrdim – budući da sam 10 godina radila isključivo s muškarcima, muškarci vas nikad neće doživljavati niti napadati onako kako vas može napasti žena.
U mojoj karijeri dogodile su se mnoge situacije i mnoge, nazovimo ih bitkama, iz kojih nisam izašla kao pobjednik. Više sam izašla osramoćena i poražena, pa čak i recimo to posve kulturno – posrana, a sve u najboljoj namjeri. I u većini slučajeva ostala sam zgrožena ponašanjem žena. Ta sposobnost insinuacija i građenja scenarija u njihovoj glavi ravna je nekom od hollywoodskih, scenarijskih genija.
Bilo bi dobro koji put to sve zapisati, sa svim tim dramatičnim momentima, pokušati izvesti na sceni ili snimiti neku sapunicu. Onako, u milijun nastavaka, kako to rade Turci ili Meksikanci!
Nikad neću zaboraviti, a bilo je to stvarno davno, moju preporuku za jedno radno mjesto mladog dečkića kojemu je to bio prvi posao. Ne moram vam uopće objašnjavati da mi je jako teško učiniti uslugu rodbini ili prijateljima, i zapošljavati ljude koji su, primjerice, lijeni i neodgovorni, i još k biti posve svjesna u što se upuštam. Odnosno, pri zdravoj pameti takve preporučiti. I upravo sam to bila napravila. I stvarno me bilo strah kako će to izgledati u očima mog tadašnjeg direktora. Međutim, on je samo odmahnuo rukom i rekao da se takve stvari događaju.
Bez ikakve drame.
Spremni!
Međutim, kada želiš preporučiti ženu (primjerice ženu ženi), trebaš biti spreman/spremna da će te dočekati mnoge ružne riječi, iako to nisi ničim zaslužio/zaslužila. Bezbrojne analize i bezbojni scenariji u ženskim glavama uvijek dovode do toga da se krenu širiti raznorazne priče, a u biti nismo spremni pogledati sebe i svoje postupke.
Nismo spremni pogledati svoje vlastite nesigurnosti i načine na koje donosimo odluke. Ali, nema veze. Život je i tako samo jedna velika škola. Svaki dan te zna iznenaditi tko zna čime, pa i pokazati prevrtljivu narav sudionika. A priča se naslušaš i ovako i onako, i posve si svjestan da tu nema prave istine. Svatko je vidi na svoj način.
Analitičar
I svatko je opterećen vlastitim kompleksima i stvaranjem vlastitih scenarija, pa je malo onih koji u svemu mogu sagledati širu sliku. Malo je i onih koji su spremni vlastitu grešku priznati. To se tako rijetko događa! Svi smo mi prepametni, precool, presavršeni, pre, pre i opet preeee…
I zapravo, nekad nekim stvarima ne treba pridavati neku posebnu važnost, a izgovoreno se ne bi trebalo analizirati nego se ponašati po onoj narodnoj – na jedno uho ušlo, na drugo izašlo.
I, treba birati bitke. Ne možeš u svakoj biti pobjednik.
No, važno je iz svake situacije izvući neku dobru poruku. I, bez obzira na to koliko mi pričale da se podržavamo, koliko mi pričale o tome da ćemo pomoći jedna drugoj i slične stvari, činjenica je, a to je ono što je žalosno, da znamo biti bezobrazne, neodgovorne i nadasve zavidne jedna drugoj.
O sebičnosti i neznanju neću ni pričati. To zaslužuje posebnu kolumnu.
