Znaš da je vrag odnio šalu kad više ne znaš tko ti glavu nosi i kad ne znaš zašto je to tako. Godišnji odmor je prošlost, a nije niti bio godišnji. Ne znam jesam li ikad toliko kuhala kao tih petnaestak dana. Nećaci mi sad stvarno mogu puno pojesti i vječno, kao nisu gladni, a zapravo mogu pojesti vola! I volim ih, i super su, i živciraju me, i volim ljeta s njima i umore me…
A ja mislim da nisam neka kuharica, a ne mogu se pohvaliti niti da volim kuhati. Nema to na mene apsolutno nikakav terapeutski učinak kao na moju dragu Kumicu-Šumicu. Naprotiv!
Kaos
Znate onu priču kad vam život, usred kaotičnog dana, odluči prirediti mali show? E pa, ovaj put sam ja bila glavna zvijezda tog showa. U srcu vrućega, spornoga dana, žureći kao da mi život ovisi o tome, naravno, s mobitelom na uhu, izletjela sam iz stana kako bih pokupila svoj prvi paket s Temu platforme.
Mislim ono, poslali su mi 500 obavijesti i sad mi je već bio pun kufer mailova koje šalju, pa sam tako luda i blentava, izletjela kao da me vrazi gone.
Tko juri, taj…
Nema ništa bolje od tih trenutaka kad misliš da si sve sredila – sve ćeš stići, nema veze što se znojiš k’o svinja, paket s Temu drangulijama čeka na tebe u nekoj ulici koja je kao blizu, a pojma nemaš gdje je…
Zamislite scenu: sunce prži, a ja lunjam tom blesavom ulicom, vukući kolica za plac za sobom, kako bih našla box s paketima koji je onako negdje zavučen da ga ni onaj koji ga je postavio ne može naći… Da sam znala da će doći u box, ne bih niti naručila!
Primjećujem kako me to malo hrabrih prolaznika čudno gleda. Mislim se: „Koji sad ovi drelje. Pa vruće je, zar njima ne curi znoj!? Mora li cijeli svemir znati da sam u perimenopauzi!“ I znoj curi niz leđa ravno u gaćice!
I sva sretna nađem taj box zahvaljujući jednoj dragoj teti mojih godina. Ni ona mi nije bila jasna. Bila je prilično čudna kad mi je objašnjavala. I ne znam zašto sam mislila da sam naručila puno toga, a ispao je tako mali paket. A ja još vučem ta glupa kolica! Pomalo razočarana, brzinski sam ga utrpala u kolica i skoro trčeći krenula doma.
Udarac ravno u ego!
Ulazim u stan i krenem skidati svoje omiljene natikače – Crocsice. Ja sam stvarno veliki ljubitelj tog brenda i ovo nije plaćena reklama. Da je plaćena, sigurno bih smislila neku cool, lijepu priču, prešetavala se s fotografom nekim cool ulicama i ne bih svima davala do znanja da sam pukla k’o kokica!
Dakle, na jednoj nozi je cool, crna Crocsica s 5-6 šarenih Jibbitz ukrasa, a na drugoj mrežasta Crocs tenisica sivog potplata. Šok, skok i vjeverica! Uopće ne znam kako i zašto i zbog čega… Evo – KAKO!? KAKO!!!???
Sljedeći put kad žurim, barem ću provjeriti stopala prije nego što izađem – ili možda neću. Jer, tko zna, možda baš pokrenem novi trend! Nekad se moda dogodi slučajno, a nekad je rezultat čistog kaosa. Ali što god bilo, nosite to s ponosom i s osmijehom – jer gluposti se događaju baš svima!
